Piše: Ismet Turšić
U proljeće 2013. sam imao čast da zajedno sa gospodinom Zlatanom Nalićem organizujem projekat ”Otvorena vrata” za područje Skandinavije, projekat koji je trebao iznjedriti nove nogometne nade za naše omladinske selekcije.
Projekat kao projekat je bio uspješan, okupili smo preko 60 dječaka iz Švedske, Danske, Norveške i Finske u Sölvesborgu gdje su selektori imali priliku da se uvjere u njihove sposobnosti. Osim igrača koji su bili na licu mjesta dostavili smo i listu sa imenima igrača koji se nisu mogli odazvati taj dan jer su ih klubovi zaustavili oslanjajući se na pravila UEFA-e. Tako su između ostalih izostali Vahid Hambo, tada velika nada HJK Helsinkija koji je poslije ostvario transfer u engleski Brighton te Adnan Marić, nogometaš GAIS-a koji je ovih dana ponovo aktuelan nakon njegovog debija za prvi tim Swanseaja.
Nakon projekta koji je održan u avgustu, osim par pristojnih mailova s obje strane, nije bilo previše kontakta. Od ”skandinavaca” put do omladinskih selekcija je izborilo tek njih nekoliko. Bez da krivim nekoga ili da ulazim u nečiju procjenu ipak moram reći da je taj dan u Sölvesborgu bio i tadašnji pomoćnik selektora U18 reprezentacije Švedske Tobias Linderoth. Ime nama svima dobro poznato, bivši nogometaš Kopenhagena, Evertona i Galatasaraya te nekadašnji kapiten nacionalne selekcije za koju je nastupao i veliki Zlatan Ibrahimović.
Linderoth je poslao svoj izvještaj kolegama selektorima i od 63 Bosanca i Hercegovca koji su se našli taj dan na kampu N/FS Bosne i Hercegovine čak njih osmorica su dobili poziv Švedske i tako je od projekta koji je pokrenuo (ali ne i finansirao) N/FS BiH korist imala – Švedska. Vrijedi navesti i to da su svih njih osam dobili pozive na sljedeća okupljanja dakle u periodu od augusta do novembra.
Prije toga sam mjesecima se sretao sa Adnanovim ocem, Nerminom koji je bio veliki skeptik po pitanju promjene sportskog državljanstva. Odmah ”na prvu” mi je rekao da je i njemu i Adnanu BiH iznad svega ali da su toliko siti prevaranata i neznalica iz i oko našeg saveza koje nije briga za naše mlade igrače u inostranstvu. Dakle, prvo je bila ta barijera, izboriti priliku da sretneš ljude uživo te da im objasnis ko si, koga zastupas i sta želiš, jednostavno da povratiš njihovo povjerenje u nas N/FS.
Na kraju odnosno tad nekad krajem novembra me nazvao Nermin i rekao mi je da su spremni da pokrenu proceduru promjene sportskog državljanstva kako bi Adnan ostvario pravo nastupa za BiH.
Iz tog razloga kolega Nalić i ja smo poslali mail predsjedniku N/FS-a Elvedinu Begiću i koordinatoru za omladinske selekcije Muratu Jahi a vezano za Adnana, kojeg smo predstavili kao igrača veznog reda rođenog 1997. kojeg smo usporedili sa Zlatanom Bajramovićem rekavši kako je Adnan ”dvosmjerni” igrac ili box-to-box, pokretljiva radilica od koje svaka ekipa može imati koristi.
Gospodin Begić je odmah odgovorio i objasnio da to nije njegova zona odgovornosti što je u stvari i tačno međutim valjda ponukani njegovim slikanjem sa pregovora sa između ostalih Seadom Kolašincem, pomislili smo da bi trebali njega obavijestiti.
Odgovor od koordinatora za omladinske selekcije jos uvijek čekamo. Mail je poslan 3. decembra 2013.
Danas je Adnan ime koje se provlaći kroz naše sportske portale, forume i socijalne medije. Već se dovodi u pitanje njegova ljubav prema domovini a oni najzlobniji su ga već ”halalili” Svedskoj.
Kako god da se ova saga oko Adnana Marića završi, napravio on zavidnu karijeru ili ne, igrao za nas ili ne, želim samo da svi znaju pravu istinu, da je ovaj dečko svoj put krčio sam, a da ga je od promjene sportskog državljanstva dijelilo samo jedno ”OK” ili ”Da” iz bosansko-hercegovačke nogometne kuće.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Sportske.ba.