Piše: Fahrudin Sinanović
Sasvim je normalno da bosanski Hrvati i bosanski Srbi navijaju za Hrvatsku i Srbiju. Najnormalnije što može biti. Raspadom bivše Jugoslavije, u kojoj smo živjeli, ili su u njoj rođeni i živjeli roditelji onih rođennih nakon ‘90-tih, između država, između teritorija, povučene su granice. U ljudskim srcima, kada je riječ o pripadnicima jednog te istog naroda, te granice nisu povučene. Emotivne veze bosanskih Srba sa Srbijom i bosanskih Hrvata sa Hrvatskom su neraskidive. I niko ne treba da ih raskida. Niti to treba biti problem. Kao što ne treba biti problem emotivna veza Bošnjaka iz Sandžaka sa Bosnom. Ako Bošnjaci iz Sandžaka navijaju za Bosnu, zašto bi bio problem da Srbi i Hrvati iz Bosne navijaju za Srbiju i Hrvatsku? U ovom kontekstu itekako mi glupo zvuči pitanje:“Za koga biste navijali da igraju Srbija i BiH?“, koje novnari, uglavnom bošnjački, postavljaju Dodiku. Samo mu „nabacuju na volej“… Ovo je jedan aspekt priče o navijanju.
Drugi aspekt jeste vrijeđanje, psovanje države Bosne i uzvikivanje parola „Nož, žica, Srebrenica“ i drugih fašističkih parola. Takve pojave i takve navijače treba osuđivati i – sankcionisati. Osuda bi trebala doći prije svega iz reda onog naroda i one države čiji su navijači ti monstrumi. Možeš ti da voliš Srbiju, Hrvatsku, Mađarsku, Albaniju i koju god hoćeš državu, ali neću ti dopustiti da vrijeđaš, da psuješ, da diraš u duboku ranu. Ako te ne mogu kazniti, mogu ti makar reći da si gad, goljo, fukara, fašista… Ako ti se baš toliko ne sviđa u Bosni, ko ti brani da odeš iz nje.
Trežeći aspekt ove kratke storije o navijanju jesu Bošnjaci i njihovo (ne)navijanje za Hrvatsku. Na fejsbuku je tim povodom izbio pravi mali rat. (Haman da sam i sam bio učesnik u njemu.) Sreća pa smo se samo gađali riječima, a jok nečim drugim, inače bi bilo belaja.
Oni Bošnjaci koji su navijali za Hrvatsku spočitavali su onima Bošnjacima koji nisu navijali za Hrvatsku, ili su navijali protiv svojih komšija i susjeda, odmah su ih etiketirali kao – nacionaliste. Štaviše, poistovjećivali su ih sa onim divljacima koji su psovali Bosnu i uzvikivali „Nož, žica, Srebrenica“. Pogoto se to spočitavalo Bošnjacima koji su kao razlog nenavijanja za Hrvatsku kao argument navodili: Ahmiće, Stari most, Uzdol, Dretelj, Soko, Heliodrom i druge zločine koje su počinili pripadnici Udruženog zločinačkog poduhvata, na čelu sa Kordićem, Prlićem, Praljkom, Bobanom… Navijači Hrvatske, ovi naši Bošnjaci, takvima su odmah govorili:“Pa ovo je sport, ovo nema veze sa politikom. Sport je to.“ Sport, velite. Odlično! A gdje to piše da se u sport mora navijati za komšije? Pa upravo u sportu imamo najizraženije rivalstvo, koje počesto zna preći i granicu koja vodi ka mržnji, između komšijskih i gradskih klubova. Takva vam je situacija sa navijačima Sarajeva i Želje, Zvezde i Partizana, Lacija i Rome, Milan i Intera. Kod nas u Kalesiji takvo rivalstvo imamo između „Bosne“ i „Sloge“. Većini navijača svih ovih klubova koliko je važno da njihov klub pobijedi, isto toliko je važno i da njihov gradski rival izgubi. Bivši košarkaš Zoran Moka Slavnić za sebe je govorio da je Zvezdaš koji više mrzi Partizan nego što voli Zvezdu. (Kasnije će isti taj Slavnić zaigrati i za Partizan.) Dakle, kao što vidimo, upravo u sportu ne vrijedi pravilo da se navija za komšiju.
Razlozi za ovakva rivalstva između susjednih, komšijskih, gradskih rivala počesto su iracionalni, neobjašnjivi, ali su evidentni, tu su, prisutni su. Često je to tek ljubomora.
I još nešto: nešto nisam upratio da Srbi navijaju za Bugare, Bugari za Srbe, Albanci za Srbe, Srbi za Albance, Hrvati za Slovence, Slovenci za Hrvate, Makedonci za Grke, Grci za Makedonce, Belgijanci za Holanđane, Portugalci za Špance i obratno. I nikome to nije problem. Sve se to uzima kao normala. Samo je problem ako Bošnjak ne navija za Hrvatsku. Odmah je nacionalista. Ma idi, bježi tamo! Navijam za onoga za koga volim. Ne volim Hrvatsku. I je li to problem? Nije. Što bi bio. Pa imate braće rođene koaj se ne vole. Imate komšija, rođaka ne vole se. I sad treba biti problem što Bošnjak ne navija za Hrvatsku.
A, čini mi se, možda se i varam, ovi Bošnjaci što su na fejsbuku navijali za Hrvatsku više su time htjeli da pokažu kako oni, eto, nisu nacionalisti. Nekako mi je to bilo napadno, usiljeno, nekako nazor. Jarane, ako si toliki navijač, što ne ode u Rusiju pa tamo da navijaš za „kockaste“.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Sportske.ba.
