PIŠE: Mladen BOŠNJAK
Svih proteklih godina, kao i svaki zaljubljenik u nogomet, a napose navijači Bosne i Hercegovine, s neskrivenim nestrpljenjem i slatkastom nervozom čekao sam utakmice naše reprezentacije. I tako do dan-danas. Danas, međutim, nisam ni nervozan ni nestrpljiv. Štaviše, priželjkujem da vrijeme stane , da se mečevi odluke igraju neki drugi put, s priličnom vremenskom odgodom.
Evo inekako utakmica protiv Belgije, tu možemo nešto očekivati, možda trenutno nadahnuće, možda naši igrači nadmaše sebe, možda Belgija bude imala izuzetno loš dan… Domaći je teren, prvi put na Grbavici, Sarajevo željno izabrane vrste. Meša na svom topraku. Ako, pak, izgubimo imat ćemo hiljadu opravdanja, igrali smo s (pre)jakim protivnikom, „dali smo sve od sebe“, „ostavili smo srce na terenu“ i slične gluposti.
Nego, ono što mene i mnoge navijače mori jest utakmica protiv Estonije. Ja je se iskreno bojim. Odavno mi u gostima nismo odigrali na zadovoljavajućoj razini, naročito otkad je Baždarević „narukovao“ na klupi nacionalne vrste. K tomu, ima mjesta i za onu staru, pragmatičnu, ali veoma poučnu: Koga je Cipar (dvaput) opržio, i na Estoniju puše! Teško je dosegnuti što se to dogodi s našim igračima kad gostujemo praktično autsajderima, kad unaprijed upisivamo bodove… Mi smo tradicionalno skloni omalovažavanju i ponižavanju reprezentacija iz trećeg i četvrtog europskog razreda, a onda kad nam se takvo razmišljanje razbije o glavu, kad „dobijemo po repu“, onda tražimo milijun razloga zašto nam se to dogodilo.
Dogodilo se, eto, i sad se trebamo vaditi na Belgiji. Malo tko spominje Estoniju. A mene baš od nje spopada neka sportska zebnja, neki crv rovari, neki predosjećaj koji podrazumijeva ono o čemu govorim: omalovažavanje i indiferentnost.
Sudeći po spisku pozvanih za dvije naredne utakmice, selektor Baždarević još uvijek eksperimentira. A to zna imati dvojaki efekt. Sjajnog predosjećaja, ili nastavak lutanja i nesnalaženja. Vjerujmo da je ovo prvo u pitanju. A ja bih volio da moj predosjećaj spram utakmice s Estonijom bude samo prazna bojazan i neutemeljeni strah.
Hajdemo pretpostaviti da će biti tako, da ćemo u kolosalnoj predstavi pobijediti Belgiju, a rutinerskom pobjedom u Tallinn-u nagovijestiti baraž.
Svejedno, ne smetnimo s uma: Koga je Cipar opržio…
Svi stavovi, mišljenja i zaključci koji su izneseni u kolumni ne odražavaju nužno stav i mišljenje redakcije portala Sportske.ba, već isključivo autora.
