PIŠE: Mladen BOŠNJAK
Sve je isto kao prethodnih godina. Na jedvite jade pripremljeni travnjaci, poluprazne tribine, tropske vrućine i sparine, fizički nemoćne i dozlaboga nespremne momčadi, i razbacano biserje trenerskih izjava. „ Čestitam svojim igračima i idemo dalje“ ustaljena je mantra sve do jednog trenera koji su većinom „zadovoljni prikazanom igrom i htijenjem“.
Da bi prvenstvo kako-tako priveli kraju u nekom razumnom europskom roku, uz tromjesečnu zimsku pauzu kad ekipe praktično ne znaju kud bi sa sobom, bili smo prisiljeni krenuti baš usred ljeta, igrati po pustom čelopeku, dok još traje „oro di cane“. Tako je bilo i prethodnih godina. Nevjerojatno je da su se igrači Sarajeva, Širokog, Zrinjskog i Željezničara žalili na umor i na iscrpljenost, na „gust kalendar“ jer su, eto, odigrali tko zna koje pretkolo europskih liga!
Umor i grčevi svladali su igrače od kojih ni jedan nije igrao Europski ligu, ni jedan nije bio ni blizu Lige prvaka, niti u najblaženijim noćima nije snivao sudjelovanje na Svjetskom prvenstvu. Nejasno je šta ih je satralo, otkud ispijena lica i umorne oči.
Ali, to je naša nogometna sudbina, odnosno sudbina naše lige. Da je tako potvrdit će i vijest da se u domaće natjecanje vraća stanoviti Crnov jer mu nije uspio transfer u Bugarsku!!! Dakle, tko nije prispio ama baš niti u jednu europsku ligu, ostaje kod nas. Ovdje valja upotrijebiti onu prastaru floskulu, jer zaista je primjenjiva – čast izuzecima! Stvarno, čast nekolicini igrača koji održavaju gledljivost domaćeg natjecanja na teškom minimumu, na rubu sportskog amaterizma koji zbog UEFA-inih propozicija mora imati notu profesionalizma.
Propise, dakako, valja poštovati i pridržavati ih se, odluke tijela Nogometnog saveza sprovoditi, ugovore ispunjavati. Sve je to u redu, ali ostaje, ipak, žal za sudbinom banjalučkog Borca koji zbog kriminalnih radnji nekolicine bliskih „menadžera“ od prije 10-ak i više godina svoje premijeligaško mjesto ustupa posrnulom Čeliku.
Ne treba, dakle, puno očekivati od sezone koja je prije par dana krenula, treba se nadati da će se stvari pomaknuti na bolje makar malo, da će preživjeti nada u bolje dane bosanskohercegovačkog nogometa, da će se afirmirati par mladih igrača koji će sutra biti okosnice reprezentacije. To, sad-zasad, i jeste jedini smisao Premijer lige Bosne i Hercegovine, jer novaca i biznisa na ovdašnjim izgorjelim ledinama još zadugo neće biti. Bez obzira što se oko njih šeta i sam Zdravko Mamić.
I na koncu, potpuno subjektivna nevjerica: Kako je kratak put od nestrpljivosti kad će početi nova sezona, do pogleda u nebesa i vapaja: Zar već?!
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Sportske.ba.