Piše: Admin Čaušević
Opet će Husref Musemić biti na udaru. Navikao je na to iskusni stručnjak za ovih pet mandata kao trener FK Sarajevo. Iza njega, ali i pred trenerom Bordo tima su teški dani gdje će se ukoliko pogledamo u prošlost opet kola slomiti na njemu.
Sa dosta optimizma vjerovatno nošen i emocijama Musemić je u augustu preuzeo ekipu, digao je iz ponora, vratio u borbu za titulu, na zimsku pauzu je Sarajevo otišlo sa šest bodova zaostatka za liderom, ali u nastavku prvenstva uslijedio je potpuni raspad sistema.
Vozeći za Ferrari Fernando Alonso se borio za titulu prvaka Formule 1, ali prelaskom u McLaren Hondu postao je potpuno nemoćan na stazi, puno lošiji vozači ga prestižu za čitav krug, a češće odustaje nego što osvaja bodove… Nešto slično se desilo i igračima Sarajeva tokom zimske pauze, ni slika ni prilika onog jesenjeg tima. Niko ne spori da je Alonso jedan od najboljih vozača u najbržem cirkusu na svijetu, tako i niko ne može negirati činjenicu da Bordo tim ima niz igrača koji su možda i najbolji na svojim pozicijama u Premijer ligi.
Tim sa Koševa je na pet mečeva u nastavku prvenstva osvojio isto toliko bodova, gledajući februarske i martovske utakmice uspješniji je samo od Viteza, Borca, Čelika i Krupe. Odgovornost svakako snosi Musemić, međutim kako to obično biva u bh. fudbalu najlakše je po treneru, ovaj put po Husrefu.
Riba smrdi od glave, a čisti se od repa. Stara poslovica koja govori da se za neke stvari jednostavno mora znati i poštovati neki određeni redoslijed. Kao što se npr. gradnja kuće ne može početi od krova, već od temelja. Fudbalskim riječnikom to znači da za loše rezultate prvi strada trener, ali da su za lošu situaciju krivi klupski čelnici.
Vadit će se članovi famoznog Boarda direktora da je Musemić imao idealne uslove da pripremi ekipu, upotrijebiti one uobičajne floskule koje su simbol bježanja od odgovornosti. Za trenutnu situaciju u FK Sarajevo krivi su svi! Prozivati pojedince nema smisla jer svi snose kolektivnu krivicu.
Učestala promjena trenera se nije pokazala kao učinkovito rješenje. Jeste, ali na kratoktrajne staze, dobri rezultati sa terena na neki period pod tepih ostave sve ono čiji je rok trajanja praktično pri kraju. U čemu je razlika između Janjoševe i Repuhove ekipe sa starta sezone i Musemićeve posljednjih nekoliko kola? Nema je. Anemija, nemoć, bezidejnost u igri, manjak borbenosti, nedostatak voljnog momenta. Prazan skup.
U Titovoj 38b se sve vrti u krug. Možda je i pravi trenutak za temeljite promjene. I ova sezona će se okončati bez trofeja, treća u nizu, a za armiju navijača Sarajeva je i jedna takva previše…
