Piše: Mladen Bošnjak
Stojim i dalje – i to čvrsto – iza prije neki dan iznesene tvrdnje da će budućnost RK Izviđač biti u značajnoj mjeri određena ishodom završnice kup natjecanja u Mostaru. Iako je dan poslije, u ponedjeljak, rukometna tema dana i u Ljubuškom bila finalna utakmica Lige europskih prvaka i herojska pobjeda Vardara nad PSG-om, sveprisutan je bio onaj bljutavi okus sve učestalijih poraza Izviđača.
Porazna i razočaravajuća avantura u SEHA ligi donekle se i mogla pravdati neiskustvom i mladošću, kao i neusporedivim proračunima ostalih sudionika. Ali, domaća Liga za prvaka i završnica Kupa BiH ahilove su pete ove momčadi, stručnog štaba i uprave. Totalna nepripremljenost, blaga prepotentnost i umišljena bogomdanost, bili su paperjasti oblaci na kojima su se razbaškarili i ugodno sanjarili svi mediokriteti načičkani u i oko Gradske dvorane. Raspredalo se do granice dobrog ukusa gdje će koji igrač završiti, tko se interesira za pojedinog mladca, što je rekao Gobac, a što poručio Červar.
Nakon poraza u Živinicama, koji je značio oproštaj od titule prvaka, pričalo se o umoru, zasićenju, prevelikoj pauzi, o nedostatku sreće, i lutriji gol razlike.
Poslije konačnog debakla u Mostaru, u Izviđaču su postali svjesni situacije, uvidjeli neke od vlastitih zabluda, i oglasili se uopćenim i mlakim priopćenjem-žalopojkom, navodeći kako ih zanimaju „rezultati postignuti samo na sportski način“. Eeeee, tu se čaša malčice prelila, tu valja stati i prisjetiti se same završnice natjecateljske sezone 2015/2016.
Furiozni Izviđač i njegova razigrana, skoro nepobjediva, mladost izgubili su dvije utakmice koje bi, inače, pobijedili s rezervnim sastavom: od Zrinjskog i Krajine iz Cazina. Cijela zemlja zna, a autoru ovih redova je potvrđeno iz samoga kluba, da su te dvije utakmice lažirane, namještene, puštene…, šta god. Godinu dana poslije – u nedjelju, 04. lipnja, dakle – vratio se bumerang. U sred čela! Izviđača su raščerečili domaćin Zrinjski i sudački par iz – Cazina! U znak zahvalnosti, valjda.
Na kraju sezone krcate gorkim pilulama, nekoliko je varijanti razvoja događaja u optjecaju. Jedna je da će doći do totalne rekonstrukcije kluba. Od struke, preko igračkog kadra, do same uprave. Druga opcija je, možda najizglednija, da ostane status quo jer, prema riječima izvora iz srca samoga kluba, ova uprava ne smije proturiječiti političkim strukturama koje su skrojile završnicu Kupa BiH. Mora šutjeti. I treća, najmanje vjerojatna, da se pusti „vodu niz livadu“.
Kako god bude, ostati će ružno sjećanje na proteklu sezonu. Zbog svih nepravdi koje je momčad Izviđača doživjela, zbog kukavičluka ljudi iz kluba koji se ne usude javno imenovati „redatelje“ ovog cirkusa, ali će uz mlako pivo, neslužbeno, kuku i motiku usmjeriti k nekakvoj Alpezi i Nevenku Hercegu, a oni hrabriji, i s više maligana u sebi, i samome Draganu Čoviću.
U općem kukmačenju ljudi iz Izviđača započinju rečenice „zlobnici će sad reći…“, a ne znaju da nisu zlobnici oni koji govore, već oni koji kukaveljski šute, koji stvaraju klanove među igračima, koji se perverzno ulaguju političkim (ma koliko oni to demantirali) autoritetima, koji osim dvojice sudačkih penzionera ne smiju ni u koga uprijeti prst. Koji su slobodni samo mrtvaca šutnuti, koji puštaju utakmice i ne vide u tom ništa sporno… To su zlobnici, to! To su oni koji će i dogodine pustiti utakmicu Zrinjskom, koji će u Izviđačevoj trenirci tovariti Izviđačevu gumenu podlogu da bude mekše mostarskoj djeci, koji će se uz ljigavi udvornički osmjeh zadovoljiti mrvicama u Savezu. To su zlobnici.
Jer, najsvježija lakrdija u Mostaru, koja je, nota bene, refleks one sramote od lani, odredila je budućnost Izviđača i rukometa u Ljubuškom.
Svi stavovi, mišljenja i zaključci koji su izneseni u kolumni ne odražavaju nužno stav i mišljenje redakcije portala Sportske.ba, već isključivo autora.
