Piše: Nedim Selimović
Zimski uslovi po ko zna koji put pokazali su slabosti bosanskohercegovačke nogometne infrastrukture. Ionako čemerni i zapušteni stadioni izgledaju još gore, a i ono malo publike sa tribina rastjerali su prvi minusi.
Sve je krenulo prije 10-ak dana kada su na Grbavici trebali snage odmjeriti Željezničar i Sarajevo, ali je utakmica odgođena zbog sniježnog prekrivača. Dan poslije stadion je očišćen, ali zbog stanja terena utakmica sarajevskih vječitih odigrana je na rubu regularnosti. Ništa bolji uslovi za igru nisu bili u nedjelju na Pecari, u susretu Širokog Brijega i Željezničara, s obzirom da se igralo u kaljuži.
No, očaj bosanskohercegovačkih nogometnih terena najbolje ilustruje fotografija sa Tušnja u ponedjeljak gdje su se susreli Sloboda i Čelik. Cijeli teren stadiona Tušanj bukvalno je bio u blatu, a fudbaleri dva tima u takvim su uslovima igrali utakmicu onog što zovemo elitni razred bh. nogometa. Zamislite da je na utakmicu u Tuzlu doputovao skaut nekog renomiranog evropskog kluba. Već nakon prvog prizora pobjegao bi glavom bez obzira.
Zbog toga Premijer liga BiH nikome nije ni interesantna. Ni ovdašnjim nogometnim ljubiteljima, niti stranim investitorima, kao ni evropskim klubovima, koji u dovođenju nogometaša sa ovog podneblja u širokom luku zaobilaze BiH. Bez razvijanje infrastrukture nema ni progresa bosanskohercegovačkog nogometa. Za 25 godina BiH danas ima tek jedan nogometni teren koji ispunjava kriterije UEFA-e, a to je onaj u Zenici.