Piše: Salih Ahmetspahić

Subota, 03. Septembar 2005 godine, na Bilinom Polju reprezentacija Bosne i Hercegovine ugostila je reprezentaciju Belgije.

Reprezentacija Bosne i Hercegovine ostvarila je pobjedu minimalnim rezultatom 1:0.
Maksimum iz tog minimuma izvukao je Sergej Barbarez svojim golom u 62. minuti te za mene historijske utakmice. Maksimum sam izvukao i ja jer je to utakmica koju pamtim i koju ću pamtiti dok sam živ.

Utakmicu sam gledao s južne tribine stadiona Bilino Polje. Nekad pred sami kraj utakmice,
iskoristim dobru atmosferu i preskočim ogradu koja je razdvajala južnu i zapadnu tribinu, kako bih bio blize našim reprezentativcima jer su stručni štabovi i klupe s rezervnim igračima locirani ispod zapadne tribine. Taj moj čin a i odluka Sergeja Barbareza da tu pobjedu protiv Belgije proslavi sa navijačima na zapadnoj tribini su mi omogućili ovo sjećanje – jednu od najdražih fotografija.

Svi moji prijatelji na svim socijalnim mrežama mogu potvrditi koliko često je ta slika objavljena i podijeljena s mog profila. Možda nekom i dosadno i naporno, ali ne i meni, a samim tim da je tu sliku i sam Sergej Barbarez objavljivao i dijelio sa svojih profila pokazuje da i on sam također ima lijepo sjećanje na taj momenat. To da je slika završila i u knjizi našeg maga sportskog novinarstva, Sinana Sinanovića – Od Tirane do Marakane je samo još jedna potvrda.

Kako nekome može dosaditi momenat i sjećanje na istinsku legendu bosanskohercegovačkog nogometa i
istinskog i dokazanog patriotu koji je još otkako je završio aktivnu fudbalsku karijeru bio i ostao želja
cjelokupne bosanskohercegovačke javnosti. Svi su željeli i svi žele da ga vide na bilo kojoj funkciji u BiH nogometu. Onoj selektorskoj pogotovo.

Cijeli svoj život sam veliki fan ovog sporta. Sa svojih 8-9 godina sam se zaljubio u tri ekipe.
NK Čelik na čije utakmice me brat vodio – pogotovo u vrijeme zeničkih derbija u najjačoj ligi naše države.
BiH reprezentaciju od Tirane i utakmice s Albanijom u Novembru 1995. A nekad od 1997 i španski Real Madrid.

April, ove 2024. godine će također trajno ostati urezan u moje sjećanje. Sredinom Aprila, Sinan Sinanović prvi prenosi vijest kako je novi selektor naše reprezentacije, legendarni Sergej Barbarez. A malo ranije, krajem Marta kao rođendanski poklon od supruge sam dobio kartu za El-Classico koji će se odigrati mjesec kasnije, a dva dana nakon što je NSBiH potvrdio izbor Sergeja Barbareza na mjesto selektora.

Put Madrida sam krenuo sa zastavom BiH u torbi. Zastavom koja je oprana dva dana ranije jer je do tada bila ukrašena krvlju i znojem naših boksera Ahmeda Džananovića i Ahmeda Krnjića. Interesantna slučajnost je i to da je noći u kojoj je ta zastava letjela za Madrid, Ahmed Krnjić u bugarskoj Varni ostvario četvrtu uzastopnu pobjedu.
Inače sam imao drugu zastavu koju sam nosio na svaku utakmicu, ali sam je izgubio pred Bilinim Poljem 2009-te godine nakon što me pred utakmicu sa Španijom, u jeku gužve pri ulasku na stadion policija pošpricala suzavcem. Da bude još gore, izgubili smo 2:5.

U Nedelju, 21.04 ostvarenje sna. El-Classico.

Ne mora se biti navijač Reala iz Madrida ili istoimene ekipe iz Barcelone da bi se znala veličina i važnost ove utakmice. Karte su bile rasprodane u samom startu i samo oni najsretniji i oni koji su bili spremni na veliki rizik, kupovinom karte od preprodavača, su imali sreću da prisustvuju tom sudaru španskih divova. Sam dolazak do Santiago Bernabeua dovoljno govori o veličini kraljevskog kluba. Pozicija stadiona u Madridu, nedaleko od centra grada objašnjava zašto su se u klubu iz Madrida odlučili da ulože skoro 2 milijarde eura u obnovu kultnog Santiago Bernabeua a ne za izgradnju novog stadiona.

Ulazak u stadion daje dodatnu potvrdu toj odluci. Ono sto čovjek vidi kada se pozicionira na tribinu stadiona oduzima dah. Sasvim sam siguran da na tom stadionu ne postoji loše mjesto niti loša tribina. Vertikalnost tribina je još jedna od specifičnosti Santiago Bernabeua. Radovi na stadionu još nisu gotovi, ali već sada se može reći da trenutno ne postoji ni bolji ni funkcionalniji fudbalski stadion na svijetu. Real Madrid je El-Classico iskoristio za premijeru novoizgrađenog kolosalnog ekrana s 360 stepeni.

Atmosfera koja prati tu utakmicu se osjeti u cijelom gradu i to danima prije i poslije same utakmice.
Gdje god se okrenete vidite ljude svake životne dobi u dresu Real Madrida a i po nekog navijača Barcelone.
Ali pravu atmosferu osjetite kad dođete na Aveniju Concha Espina, broj 1. Pjesma navijača Real Madrida prije ulaska na stadion je jedna stvar, ali pod zatvorenim krovom Santiago Bernabeua dobija poseban ton i jačinu.
A kada u 91. minuti Jude Bellingham postigne pobjednički pogodak, onda doslovno osjetite zašto je taj El Classico poslije finala svjetskog prvenstva najveća utakmica na svijetu.

Ono što me iznenadilo kao Balkanca je to da utakmica s toliko naboja, kako sportskog tako i političkog prođe bez i najmanjeg incidenta. Na svim tribinama se vide pojedini navijači Barcelone koji bez problema daju podršku svom klubu. Veliki aplauz od cijelog stadiona dobio je povrijeđeni igrač Barcelone, Frenkie De Jong. Atmosfera i naboj ali zarobljeni u sportski duh. Bravo!

U sportskom duhu su i želje da nam se Čelik vrati u Premijer ligu, Barbarez odradi puni mandat potpisanog ugovora i postane drugi selektor koji nas je odveo na neko veliko takmičenje, i da nam zauvijek živi naša domovina, Bosna i Hercegovina.

Zenica stadion Bilino polje fudbalska utakmica BiH – Belgija

FOTOGALERIJA