Piše: Mladen Bošnjak
Otužno je slušati i čitati sva pusta naricanja o propasti bosanskohercegovačkog klupskog nogometa, o europskoj blamaži, o nedoraslosti, itd. Tužno je i to što se odmah, na prvu, dade uočiti da nariču, uglavnom, nepozvani, nestručni i nedobronamjerni „komentatori“.
Naime, svatko onaj tko je iole upoznat sa situacijom u našoj Premijer ligi nije očekivao ništa više od prikazanog. Sve ozbiljne prognoze nisu puštale naše klubove u kolovoz, ali, eto, Zrinjski se „oteo“ pa će labuđi poj otpjevati za otprilike dva tjedna. Ostalo je na razini očekivanja. Možda će se nekome učiniti previsok poraz Sarajeva od Atalante, možda je netko očekivao da Zrinjski prođe Spartaka pa da neki od „bolesnika“ sanja Ligu prvaka. Bilo je onih koji su se kleli da je Željo bolji od viceprvaka Cipra. I da Široki Brijeg može proći Domžale.
Ali, ljudi moji, pa zar nismo svjesni gdje živimo, gdje radimo, i u kakvim uvjetima „ganjamo loptu“. Umjesto da Željo danas ima nekog barem nalik Džeki, da ostvari milijunski transfer, u taboru „plavih“ trljaju ruke na stotinjak tisuća oštetnih mrvica jer je Zakarić „ostvario životni san“. Umjesto da na Koševu jednom već iznesu nekakav program, da kažu što žele, da jasno preciziraju ambicije, oni se svom silom hrvu za pozicije u upravnim tijelima, a svakoj se upravi jednako gaće tresu pred skupinom adolescenata koje zovu navijačima.
Sarajevo i Željezničar su, godinama već, zarobljenici zvjezdane prošlosti i to im predstavlja najveći problem. Nitko u tim klubovima ne primjećuje, čini se, kako taj sjaj iz godine u godinu blijedi, kako se ugled rasprodaje malo-pomalo, kako ti nekadašnji giganti iz metropole imaju grdnih problema sa selekcijama hercegovačkih, srednjobosanskih i semberskih mjesnih zajednica. Džaba se prsiti sa turkišerlajnsima i ziratbankama kad ih financijski „prepišaju“ provincijske ceribaše koje, za razliku od metropolskih umišljenika, imaju sasvim jasan program, viziju i cilj.
S druge strane, Zrinjskom nije nikakav problem osvojiti tri titule za redom i sloviti kao najozbiljniji kandidat za četvrtu. U njemu se zna red, znaju se kosci i vodonoše, zna se cilj i ambicija. Marinović, Slišković, pa sada Miše – treneri su koji ostavljaju pečat, koji stavljaju potpis na osvojene naslove prvaka. Kad je Mišo Krstičević počeo galamiti, nešto kofrčiti, izvadili su mu „one way“ za Ploče. A veliki, stogodišnji Željezničar – pokraj riznice sjajnih stručnjaka – nada se da će joj titulu donijeti Krčmarević! Ne ide to tako!
Ispadanje Širokog i Željezničara, opći potop i fijasko Sarajeva, odraz su stanja u našem nogometu. Nitko se nema pravo ljutiti, niti bilo koga prozivati. Ti rezultati su vjerna kopija našega rada, kupovanja, dovođenja, prodaje… Vjerna slika naše države. Odraz nas samih!
A znate, za kraj, šta na sve kaže Faruk Hadžibegić? Veli: Karte je trebalo podijeliti kako treba! Naravno, on cilja na Savez, tamo on vidi problem. I nije u pravu! Nije do Saveza! Iz ove zemlje su otišli stručnjaci, otišli su radišni ljudi, znalci… Sve je manje onih koji bi mogli djeci nešto pokazati. Iz ove je zemlje otišlo sve!
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Sportske.ba.