Piše: Admin Čaušević
Kada je Željezničar osvojio svoju posljednju titulu prvaka BiH, Krupa je izborila promociju u Drugu ligu RS. Bilo je to 2013. godine. Danas, pet godina kasnije mali klub iz kanjona Vrbasa je očitao fudbalsku lekciju onom najtrofejnijem u BiH, kako to vole istaći na Grbavici.
Poražavajuće je bilo danas gledati “igrače” sarajevskih Plavih kako drugi put zaredom gube titulu u mjestu za koje uz dužno poštovanje do 2016. godine mnogi nisu ni čuli. Prošle sezone su odigrali 1:1, a ovaj put su poraženi sa ubjedljivih 0:2. Potpuno nemoćni, bez ideje, volje, svježine, karaktera, šampionskog mentaliteta. Dakle, svega onoga što treba da krasi jedan klub kakav je Željezničar.
Admir Adžem se poslije utakmice izvinio navijačima i to je najmanje što je mogao učiniti u ovom trenutku. Njegovi igrači punih 350 minuta nisu zatresli mrežu u ligaškim susretima, ako ne računamo ono čudo Vedrana Kjosevskog protiv Širokog Brijega koje se dešava jednom u karijeri. Golmanov zadatak je da brani svoj, a ne napada tuđi gol.
Očekivano će Adžem biti na tapetu jer prije tri kola njegov tim je bio +4 u odnosu na Zrinjski, a sada za Plemićima kasni tri boda pred direktni obračun na Grbavici.
Međutim, ne možemo se oteti dojmu da su mnogi prvotimci Željezničara precijenjeni i da im nije mjesto u klubu sa ambicijama kakve ima klub iz bh. prijestolnice. Ipak su igrači ti koji igraju, a ne trener. Bilo bi zanimljivo vidjeti platnu listu svakog mjeseca i iznose koji se uplate “zvjezdicama” iz Doline ćupova. U ovom slučaju, standard života u BiH i kvalitet igara koje pružaju su dijametralno suprotoni ukoliko se u obzir uzmu plate igrača Željezničara.
Jedini koji se mogu izvući iz “plave lokomotive” koja tone u provaliju su Vedran Kjosevski i Daniel Graovac koji svojim kvalitetom i karakterom odskaču od ostatka ekipe.
Stojan Vranješ koji je trebao biti prevaga i pojačanje u punom smislu riječi zaslužuje ozbiljne kritike jer toliko nonšalancije i neozbiljnosti odavno nije viđeno od jednog igrača koji nastupa za Željezničar. Dovoljno je pogledati njegovu reakciju kod drugog gola Krupe. Znate već kako je takve situacije riješavao Amar Osim…
Kao promašaj se pokazuje i dovođenje Adija Mehremića. Nastupi ovog defanzivca su iz utakmice u utakmicu sve blijeđi i blijeđi. U sivilo ekipe utopili su se Vojo Ubiparip i Goran Zakarić, oni bi trebali praviti razliku u ofanzivi, ali to nije slučaj.
Klupsko rukovodstvo i stručni štab predvođeni Senad Misimovićem i Sašom Papcem su tokom zimskog prelaznog roka evidentno precijenili igrački roster, kako kvantitetom tako i kvalitetom jer Adžem u ključnom dijelu sezone nema ni kvalitetne igrače ni širinu klupe. U decembru i januaru cilj je pojačati ekipu, vrijeme je pokazalo da zimus na Grbavici to nije urađeno.
Pritisak koji dolazi sam po sebi kako se bliži kraj sezone i eventualno osvajanje trofeja je sigurno učinio svoje, ali to ne smije i ne treba biti alibi za prije svega loše partije, a tek onda loše rezultate.
Željezničar je matematički još uvijek u igri na dva fronta. Do kada vidjet ćemo, u petak će protiv Zrinjskog Plavi hvatati posljednji voz u borbi za titulu. Današnji poraz od Krupe je došao možda u prvom trenutku da otvori oči Adžemu i igračima Plavih da znaju šta ih čeka u finalu Kupa protiv istog rivala 2. i 9. maja