PIŠE: Mladen BOŠNJAK
Imao sam neki čudan predosjećaj da će me kancelarija Nogometnog saveza staviti na muke.
Najiskrenije i najljudskije unaprijed sam počeo žaliti za jednim kandidatom. Amarom Osimom ili Robertom Prosinečkim. Idealna kombinacija bila bi da Prosinečki postane selektor, a Osim da mu asistira s pojačanim ingerencijama, znatno jačim i višim od klasičnog pomoćnika.
Ali, kako nikoga ne tangira moje pirjanje na laganoj vatri, selektorom će postati jedan od njih, a drugi će, sasvim izvjesno, biti potrošen. Barem na neko vrijeme. U toj varijanti moje simpatije zaokreću se prema Amaru Osimu. Ipak, domaći je stručnjak, lik kakve volim: neobični flegman koji ponekad više podsjeća na lidera kvartovskog ganga nego na nogometnog trenera, koji osvaja trofeje bez upadanja u euforiju, apsolutno bez prenaglašavanja vlastite uloge… Mangup! Bude li izabran, žalit ću za Prosinečkim.
S druge strane – gromada! Igračka, u prvome redu. Kao trener nakupio prilično iskustvo. Dosta karakternih podudaranja s Osimom. Bez galame, bez afera, bez silnih obećanja, bez kuknjave… Robert Prosinečki – svjetsko ime, europski gospodin, čovjek koji je našoj reprezentaciji i našoj zemlji uvijek prilazio bez ikakvih predrasuda. Bude li izabran, žalit ću za Osimom.
Ne znam jeli krajnje sužen izbor ikoga u kancelarijama saveza stavio na ražanj, vlada li u njima ikakav šušur, jeli slatka dilema dotaknula kritičnu točku? Imaju li u Savezu ikakav plan B, šta ako ni jedan kandidat ne dobije potreban broj glasova? Postoji li projekcija kad će ova trakavica završiti, ima li itko pojma kuda bi nas njen produžetak mogao odvesti?
Dakle, da prekinem barem vlastitu trakavicu. Neka bude Amar! To privatno zagovaram, isto tako preporučujem onima koji odlučuju. Da konačno dobijemo izbornika. Ako bude Prosinečki neću biti žalostan, ali preporučujem Osima. Da to već jednom završi!
Za neko veliko natjecanje ionako ćemo, s ovom pameti, malo pričekati!
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Sportske.ba
