PIŠE: Mladen BOŠNJAK
Umjesto nečega što izdaleka tek nalikuje na nogometnu igru, ovaj put pažnju su mi privukle margine rukometne utakmice ljubuškog Izviđača i sarajevske Bosne. U dvadeset godina Gradske dvorane u Ljubuškom, nemoćnija momčad nije gostovala. Slabijih je bilo, ali nemoćnijih – ne!
Normalno, misli su odletjele u godine kad je na „svetom parketu“ gostovala Bosna sa Smailagićem na klupi, s Tahirovićem, Toromanovićem, Divkovićem, Mustafićem, Kapisodom… No, istovremeno odnekud doleti i pitanje jeli to nerealna, skoro sumanuta, kupovina svega i svačega dolazi na naplatu. Jesu li ova današnja djeca koja slabo stoje i s osnovama rukometa relikt neracionalne prošlosti i stihijskog vođenja kluba?
Nevjerojatno je, i nerazumljivo, da grad Sarajevo – što se rukometa tiče – nema ništa bolje! Neshvatljivo je da tako velik grad predstavlja ova i ovakva Bosna. Nikakvih primjedbi na tu djecu nemam, sportski i svakako drugačije odgojena – vidi se, ali rukomet kad je u pitanju – jako, jako skromna. Pestotinjak gledatelja u prohladnoj Gradskoj dvorani utakmicu je provelo u pitanju: Zar Sarajevo ne može bolje?!
Razumije se: stotinu isprika smo čuli što je stanje takvo kakvo jest. Prva, da vladajuća stranka pare „futra“ u Vogošću, da je politika zaključila kako Bosna nije dovoljno „vjerski i nacionalno angažirana“. Takav odnos, dakako, nije nikakva novost u Bosni i Hercegovini, naprotiv, on je rasprostranjen od Sarajeva do zadnje mjesne zajednice u Hercegovini, ali unatoč svemu, grad Sarajevo jednostavno mora imati jaču rukometnu ekipu. Neka mi se ne zamjeri što Vogošću smatram izdvojenom lokalnom zajednicom, što je u sportskom smislu ne svodim pod Sarajevo.
Više nego skromna predstava igrača Bosne omogućila je treneru domaćih Silviju Ivandiji da predstavi izuzetnu galeriju i sjajnu nisku mladića iz Izviđačeve škole koji su, iako tek počinju konkurirati za prvi tim, prejaki za današnju Bosnu. Šteta bi bila da od te, malo je reći nadarene, djece korist imadne jedino poneki usaljeni kvazimenadžer Zagreba, Celja, ili nekog trećeg.
A ljudima iz RK Bosna Sarajevo ne preostaje ništa drugo nego da se ugledaju na mali grad i veliki klub. Na Ljubuški i Izviđač, jer njima su njihova djeca apsolutno na prvome mjestu!
