Piše: Admin Čaušević
Pobijediti na Pecari za bh. okvire je samo po sebi podvig, ali uraditi to dva puta u nepuna četiri dana je već malo čudo. Čudo su izveli fudbaleri Željezničara. Nakon 0:1 u četvrtfinalu slavili su Plavi i u ligaškom duelu sa 1:2 i to poslije preokreta.
Svaka priča ima svoje junake, tako i “blitzkrieg” sarajevskog tima u gradu na Lištici. Heroji su ko drugi nego Željina djeca. Anel Šabandžović i Denis Žerić su svojim golovima trasirali ekipu sa Grbavice ka osvajanju prvog trofeja koji se čeka od 2013. godine. Lopta je okrugla, put do konačnog cilja je dalek, ali dečki iz Doline ćupova idu u pravom smjeru.
Za razliku od većine prethodnih gostovanja Željezničar je na megdan Širokom Brijegu stigao i suprostavio se bez imalo straha. Admir Adžem je dosta toga naučio u odnosu na prethodni mandat, vidjelo se to prvo protiv Sarajeva, a zatim i u okršajima sa Širokobriježanima.
Međutim, ono što se nije promijenilo je činjenica da se Adžem ne libi dati šansu golobradim mladićima, iz mora grbavičkih dragulja ove sezone izronilo je nekoliko imena. Pored spomenutih Šabanadžovića i Žerića tu su Kemal Osmanković i Haris Hajdarević.
Kvartet koji je na ovaj ili onaj način doprinio Željinom dvostrukom trijumfu na Pecari pri tome pokazavši šampionski mentalitet kojeg su stekli igrajući za omladinske kategorije. Kada god je trebalo, uskakali su i nikad nisu razočarali. Nagrada za sve je stigla u mečevima protiv Širokog Brijega.
Osmanković je u prvom poluvremenu ligaškog duela požrtvovano spasio svoj gol, Hajdarević je na oba meča odradio veliki dio posla u veznom redu, Šabanadžović je ušao sa klupe i zabio u Kupu, a isto je večeras uradio Žerić koji je ruku na srce do sada igrao dosta slabije od očekivanog, često bio i na udaru kritika, ali je zablistao kada je to bilo najpotrebnije. Izašao je sam pred Luku Bilobrka i hladno plasirao loptu u malu mrežicu i to u sudijskoj nadoknadi.
Nisu im zadrhatle noge kako to obično biva u ovakvim utakmicama, trema ako je uopšte postojala je bila neprimjetna. Jednostavno, držali su gard šampiona.
Priča o Grbavici kao rasadniku fudbalskih talenata je davno ispričana, dovoljno je spomenuti imena Edina Džeke, Ibrahima Šehića ili Riada Bajića. Mnogo bitnija je činjenica da Željin omladinski pogon postaje svojevrsna fabrika fudbalera jer u Dolini ćupova talenti se bruse na pravi način, strpljivo i pažljivo, bez srkleta i s vremenom postaju gotovi igrači. Zatim, slijedi lansiranje u svijet i konstantno naplaćivanje FIFA-inog fonda solidarnosti.
Prelazak iz juniorske u seniorsku kategoriju je ključna faza za svakog igrača, u Željezničaru definitivno znaju tajnu uspjeha jer u konačnici teren je najbolje mjerilo.