Mjesecima se “kisele životopisi” kandidata za direktorsku poziciju NSBiH. Koju je sve do odlaska u penziju obavljao Denijal Pirić.
U nekoliko navrata padao je konkurs, uslovi u konkursu se podešavali podobnim kandidatima, obavljali intervjui, provjeravale poliglotske sposobnosti kandidata.
Najgore je prošao Vlatko Glavaš, koji je imao sve tražene reference, ali je izbačen iz igre jer nije na vrijeme obavješten da je još jednom pao konkurs.
Eliminacijom Glavaša, koji ima nepodijeljene simpatije sportske javnosti, u prvi plan su iskočili drugi kandidati.
Navodno je sada Abdulah Ibraković favorit pojedinih lobija. Ibraković ima podršku fudbalskog saveza RS, ali i dijela bošnjačkih čelnika. Problem je što Elvedin Begić nije za tu opciju. Koji zagovara kandidata s najboljim referencama. Komisiji dodatni problem predstavljaju glasine u javnosti, “kako je jedan kandidat spreman dobro odriješiti kesu”.
Dobru startnu poziciju, navodno, jakim političkim preporukama, izborio je Hajdrudin Đurbuzović, bivši trener Želje.
Kandidirao se i Dragan Škrba, a mnogi misle da bi Dalibor Šilić, aktuelni sportski direktor s Pecare, bio najbolje rješenje za tu poziciju. I Senad Merdanović, bivši napadač i sportski direktor Sarajeva, nada se izboru.
Osim pomenutih kandidata još pet, šest imena je poslalo traženu dokumentaciju, ali i dodatno “upozorenje”, kako će oboriti i ovaj konkurs ako primjete da je bilo favoriziranja drugih.
I dok Pirić uveliko živi penzionerskim životom, a Komisija za prijem se kuha na tihoj vatri, Murat Jaha, koji je također u penziji i dalje radi za Savez. On je u timu Darka Ljubojevića u kampovima s najmlađima. Očito je Jaha nezamjenjiv.
Jasmin Baković, Adi Džemidžić i saradnici u Komisiji za prijem su na pravim mukama. “Zlobnici” tvrde kako i ne čudi što u NSBiH nema zaslužnih asova, ako se zna, uz dužan respekt prema pomenutoj dvojici, da su ostali članovi Komisije za prijem totalni anonimusi.
Nažalost niko u NSBiH nije se sjetio ponuditi mjesto direktora reprezentacija ili koordinatora mlađih selekcija Harisu Jaganjcu, koji je najzaslužniji za Centar i edukaciju trenera ili Sergeju Barbarezu, Mirzi Varešanoviću, Vedinu Musiću, Saši Papcu, Vuletu Trivunoviću. Nažalost asovima se daju uglavnom “paradne pozicije” bez ikakva utjecaja na sportsku politiku saveza. I ne čudi što nam je stanje sve gore i gore.
(R.S/Sportske.ba)