Piše: Maledn Bošnjak
Naše preporuke i predviđanja, nerijetko iznošena na ovoj stranici, vezana za budućnost Veleža, pomalo se uslišavaju i ispunjavaju. Naime, „Rođeni“ su čvrsto zasjeli na sami vrh Prve lige Federacije s veoma ozbiljnim izgledima da na njemu ostanu do kraja. Do povratka u elitni razred bosanskohercegovačkog nogometa.
A onomad, štono riječ – jučer, Velež se približavao kao žilet oštrom rubu gašenja i odlaska u prošlost. Istina, dobrih dvadeset godina igrači, vodstva, treneri, navijači, novinari , i svi mostarski romantičari, živjeli su duboko u toj prošlosti, u oblacima nekadašnje slave, nekadašnjeg stupnja organizacije kluba, kada ga je „stajao“ cijeli grad Mostar i cijela Hercegovina. Tu se naricalo po medijima, pozivali se znani i neznani da pomognu, klupske legende, Vahid Halilhodžić naročito, upirali su prstom čak i u državu kao krivca što Velež tone.
Čuvene mostarske stanice, autobusna i željeznička, nebi mogle tako lako „progutati“ igrače koji su dovođeni iz inozemstva ( nešto i iz BiH), bez ikakvih ranijih saznanja, bez provjera, bez ikakvih uvjeta. Potpisivali su ti anonimusi prilično unosne ugovore ( da li slučajno), odskakutali po nekoliko utakmica, doveli Velež nad provaliju, a onda ga takvog, ranjenog i ošamućenog, tužili za „ispunjenje ugovornih obaveza“. Dobro znana mostarska škola nogometa kao da je umrla. Nigdje igrača, nigdje mladića u kojega se moglo uprijeti prstom i reći: Evo, ovo je izdanak mostarske nogometne škole!
Kukalo se za Bijelim brijegom
Konačno, netko je takvom poimanju Veleža, takvom leškarenju na lovorima nekadašnje slave, takvom neradničkom mentalitetu – stao na kraj! Velež se okrenuo sebi. Sebi u ovom vremenu, u 21. stoljeću. Modernizira se igralište u Vrapčićima, napravljen je komforan pomoćni teren, škola je dobila povoljnije uvjete, navijači će dobiti bolji ugođaj. Momčad je, u priliku, posložena i suvereno grabi ka Premijer ligi. Naravno, sve to pod paskom trenera Ibre Rahimića kojemu je ukazano povjerenje jer je pokazao da ima nekakvu viziju budućnosti „Rođenih“.
Velež treba sve kapacitete dodatno usmjeriti na infrastrukturu u Vrapčićima, napraviti minijaturni, ali komforni stadion, sa maksimalno 8-10 tisuća stolica. Postaviti temelje ozbiljne škole nogometa, angažirati i solidno platiti trenere u njoj (bez brige, taj će se novac višestruko vratiti), sklopiti čvrst savez s nekolicinom privrednika, političara, bivših igrača, na koncu i s navijačima!
Povratak pod Bijeli brijeg ne treba zaboraviti, niti brisati iz memorije, ali to neka bude pitanje principa, a ne prioritet svih prioriteta. Kad se u Vrapčićima postave reflektori, kad se igralište uokviri tribinama sa svih strana, kad se srede svi prateći objekti (parking, dvorana, teretana…) bit će to veoma ubav stadiončić, puno uvjetniji od Bijelog brijega koji već decenijama čeka značajnije ulaganje i renoviranje.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Sportske.ba.