Jedan klub sa bogatom tradicijom u BiH bio je pred gašenjem. Skoro da su sve klupske selekcije “zamrle”. Zbog politike i para. I onda se pojavio Slobodan Bobo Gračanin. Biznismen, patriota, navijač, nogometni zaljubljenik i bivši as. Inficiran nogometom, ljubavlju, humanošću…
Sigurno je da Krajišnik iz Velike Kladuše ne bi završio sezonu da nije bilo Bobe Gračanina. Koji je žrtvovao vlastito zdravlje, porodicu stavio u drugi plan, trošio svoja sredstva, samo kako bi krajiški klub nastavio takmičenje u Drugoj ligi Zapad, kako bi stotine djece svih uzrasta, umjesto u kafićima i baštama vrijeme trošili na terenu.
Krajišnik je skinut s infuzije. Klub je na stabilnim nogama, na stadionu i oko kluba uveliko se gradi, ali spasioc Bobo Gračanin se bori za vlastiti život.
Gračanin je animirao Krajišnike iz cijelog svijeta, prijatelje iz regiona i Evrope, koji su na razne načine podržali akciju pomoći i podrške Krajišniku.
I dok je sam vodio bitku za vlastiti život u 69-toj godini, čekajući u operacijskoj sali zahvat koji će trajati nekoliko sati, Bobo brine za Krajišnik. Traži da akcija podrške pomoći do kraja bude transparentna. Traži da sve bude čisto i da svako ko je dao makar jedan dolar, jednu marku ili “lajk”, uvid u svaki papir, račun, uplatnicu… Njega ne brine kako će proći zahtjevna operacija i hoće li preživiti, on hoće čiste račune.
Tako to rade istinski velikani, sportske i ljudske gromade. I ne čudi što su mu podršku davali ljudi, kakav je Bane Ivanović i mnogi drugi asovi raznih generacija. Bobo uživa nepodijelje simpatije i podršku Krajišnika iz cijelog svijeta, koji mu daju podršku u želji da Krajišnik nikad više ne dođe u situaciju u kakvoj je bio prije intervencije bh. biznismena u Americi. Ipak, Krajišnici su zabrinuti, jer su, kako to inače biva, nakon što se situacija finansijski konsolidirala, na scenu stupili pojedinci s ne baš finim “imageom”.
Boro Gračanin je već jednom pobijedio podmuklu leukemiju. Ono što će sve fascinirati jeste podatak da Gračanin u 69-toj godini igra za veteransku ekip R.E.M. u Americi. Putuje na jake turnire, osvaja nagrade, oduševljava gdje god se pojavi.
Bobina je sportska biografija mala da stane u jednu knjigu. Njegova sportska i životna priča i bogata građa su dobar temelj za kakav filmski dokumentarac.
U nogometni je svijet krenuo iz rodne Velike Kladuše. Sa Hajrom Hušidićem, vrsnim napadačem, kasnije odličnim sudijom nastupao je u zlatnim godinama Krajišnika. Igrao je u Krajišniku, Voždovcu, Slobodi (BN), bio pred vratima slavnog Štutgarta, kojeg je vodio legendarni Branko Zebec. Pamti sjajne godine u bihaćkom Jedinstvu s Čavkićima, Arnautovićem, Ramakićem, Piralićem, Bajraktarevićem…
Na nogometnim terenima Gračanin se susretao s asovima kakvi su Dragoslav Šekularac, Miloš Milutinović, Boško Đorđević, Ilija Petković, Mile Čop, Drago Rukljač, Dubravko Ledić i drugi…
Pamti sjajne stručnjake, pedagoge i autoritete, poput Salema Halilhodžića, Rade Matića, Miladina Vidakovića… Kao trener odškolovao je vrsne igrače, kasnije jugoslovenske reprezentativce, poput Fahrudina Šehića i drugih.
– Igrat ću dok god živim. Sport i nogomet su moj život. Sve što želim da ostane iza mene, a tako i dok sam živ, jeste da svakome mogu pogledati u oči, da sve što radim bude besprijekorno čisto. Ja ne znam kako će proći moja operacija, ali hoću da me ljudi pamte onakvog kakav jesam, kao nekoga ko će dati život za istinu- poručio jer Bobo Gračanin za portal Sportske.ba.
Sportske.ba će o Bobi Gračaninu objaviti priču u dva dijela…