Hrvatska reprezentacija kroz godine imala je plejadu velikih zvijezda, desni bok je bio rezerviran za velika imena poput Maria Stanića, Šimeta Vrsaljka ili kapetana Darija Srnu… Danas, jedna prirodna “šestica” je pokazala da može biti mnogo više od samog privremenog rješenja.
Kristijan Jakić djeluje kao pravo osvježenje. Svoju poziciju u reprezentaciji gradi na radu, disciplini i moćnom karakteru, bez skandala i kontroverzi. Ipak, često čini se, u sjeni velikih zvijezda. Njegova priča je o upornosti, prilagodljivosti i nesalomljivom karakteru.
U Eintracht Frankfurtu, gdje su ga prebacili na desnog bočnog, bilo je jasno da ta pozicija ne oslikava ni njegovu klasu ni njegovu prirodu. Jakić je rođeni vezni igrač, “šestica” koja daje sigurnost cijeloj ekipi.
On je to znao, i želio je da to zna i izbornik Zlatko Dalić. Zato je, na svoje insistiranje, prihvatio transfer u Augsburg samo da igra na svom prirodnom mjestu, samo da pokaže koliko vrijedi. Ipak, u reprezentaciji opet nije mogao pobjeći od desnog boka. Stanišić i Juranović su bili povrijeđeni, a Dalić je znao da je Jakić taj koji će bez pogovora odgovoriti na zadatak. I nije pogriješio.
Jedan od težih trenutaka njegove karijere desio se protiv Škotske u Ligi nacija – snažan udarac u kvadriceps, nosila, ogromna oteklina. Mnogi bi uzeli sedmice pauze, ali Jakić nije. Samo tri dana kasnije, ulazi protiv Portugala, asistira, donosi pobjedu i postaje junak utakmice.
Njegova statistika u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo trenutno je zapanjujuća – gotovo perfektan postotak točnih dodavanja protiv Farskih Otoka, dominacija u zraku, neumorna borba u sredini terena i ogromna zasluga za pobjednički pogodak.
Protiv Crne Gore na Maksimiru postiže prvijenac u reprezentativnom dresu, i to na način koji je podsjetio na velikog Arjena Robbena – ulazak s desne strane unutra, i projektil u mrežu. Sve u svemu, za mnoge sportaše Kristijan Jakić je simbol borbe, skromnosti i profesionalizma.
A. M.
