Magazines cover a wide subjects, including not limited to fashion, lifestyle, health, politics, business, Entertainment, sports, science,

Krunić: Nas igrače je sramota kada radimo vježbe pored Ibrahimovića

Blog Image

U opširnom intervjuu za MOZZART sport Rade Krunić se između ostalog osvrnuo na Zlatana Ibrahimovića, saradnju sa Stefanom Piolije, meč protiv Zvezde na Marakani.

O Ibrahimoviću ne može naći prave riječi. Kaže kako je njega i ostale saigrače često stid kada rade vježbe pored njega jer je to fudbaler s kojim niko od igrača Milana ne može da se takmiči u bilo kojoj vježbi.

“Imam osjećaj da je sve nas ostale ponekad sramota kad radimo nešto pored njega. To ne mogu da vam opišem niti sam mogao da vjerujem dok nisam vidio svojim očima. Ajde što je to snaga, nego kako je ta snaga raspoređena… Obično ti visoki igrači nemaju taj stas i kretanje kao niži. On je nevjerovatno građen. Iako ima 39 godina, sa njim niko od nas ne može da se takmiči u bilo kojoj vježbi. Da li su to vježbe snage, kondicije, ma bilo čega… Fascinantan tip koji prkosi prirodi”, kazao je Rade.

Kaže kako je Zlatan od trenutka kada se vratio u Milan svojim prisustvom digao samopouzdanje ostalim igračima.

“Fascinantno je koliki je to profesionalac na treninzima. Nama se dešava da su nam treninzi nekad jači i zahtjevniji nego utakmice protiv nekih timova. To je nešto što je u Milanovoj genetici i zato jesmo ovoliki klub. Mnogi su bili otpisali Ibru. Kao star je, 38 godina, imao je povrede, otišao u Ameriku… Ali kada je došao, odmah je svojim prisustvom podigao samopouzdanje igrača koji su većinom mlađi. Naravno, i kvalitetom o kojem ne treba trošiti riječi. Naravno da smo mi igrači budno pratili taj prelazni rok zbog njega. Ja sam igrom slučaja imao neke informacije da će doći. Pričao sam sa Bobanom koji je govorio da će sve kockice da se slože čim Ibra dođe. Tako je i bilo”.

Kad Ibra priča ostali igrači šute…

“Šta god da nam on sada kaže, mi to bez pogovora prihvatamo. Samo ga pratimo. Kad on priča, ćutimo i slušamo. I nemojte da mislite da je to neki strah. Ne, to je poštovanje i divljenje koje svi gajimo prema takvoj veličini. Sigurno da i njemu to prija i znači. Osjeća se snažno i godi mu što mu je glavni. Naravno, on je to sve zaslužio ličnim primjerom koji pruža. Kad se pričalo o Scudettu i tim stvarima, samo je on pričao. Niko od nas nije vjerovao dok on nije došao. A on je stalno govorio da bismo se borili za Scudetto da je on došao ranije. Tako je govorio čim je došao”.

Druženje Krunića, Ibrahimovića, Mandžukića i Rebića?

“Skoro stalno smo zajedno. Ibra zna jezik. Malo ga je bio zaboravio što se vidjelo kada je došao ali kako je stalno sa nama, popravio se. Sada nam se pridružio i Mandžo pa nas je sada četvorica. Šta god može da se radi učetvoro, nas četvorica smo zajedno”.

Stefano Pioli?

“Iskreno ću vam reći da je to najbolji trener kojeg sam imao u karijeri. Od svih glavnih i pomoćnih. Igračima koji ne igraju i koji nisu zadovoljni, uvijek je neko drugi kriv. Najčešće trener. To kod Piolija nije slučaj. Prvo polazim od sebe. Nekada ranije, kada nisam igrao, uvijek mi je trener bio kriv. U ovom trenutku znam da Pioli daje sve od sebe i da nema nikakve krivice ako ne igram. Bukvalno vidi ono što svi mi igrači vidimo. Imate slučajeva kada igrači nešto vide a trener ne vidi. E kod Piolija nema ništa da ne vidi i da ne zna. Boljeg nisam sreo. Rekao bi da ima prepoznatljivo neprepoznatljivi stil igre. Niko od protivnika ne može da provali kako mi igramo. Da li je to lopta u prostor, lopta u noge… Imamo različite stilove igre i to je ono što najviše poremeti protivnike“.

Krivo mu je što nije zaigrao za Zvezdu…

“Povezivali su me dok je Lalatović bio trener. Krivo mi je što se nije obistinilo ali moram da kažem da nije bilo do mene i do njega. Iako sam htio u Zvezdu, a najviše je bilo do uprave Donjeg Srema. Nisu htjeli da me puste, a ni Zvezda nije bila u dobroj situaciju. Ali da ne načinjemo tu temu…“

Skakao je od dreće kada je vidio da je Milan izvukao Zvezdu u šesnaestini finala Evropa lige.

“Ma ja sam oduševljen. U tom trenutku smo imali klupski ručak. Iako su telefoni zabranjeni, morao sam da pogledam žrijeb. Kada smo izvukli Zvezdu, skočio sam od radosti. Toliko sam bio srećan da nisam mogao da se suzdržim. Ne mogu ja njima dobro da objasnim šta je Zvezda. Pitaju me da li sam igrao za Zvezdu kad sam toliko srećan, a kada im kažem da nisam, onda im je čudno. Za mene to ima poseban značaj koji ne mogu da opišem“.

Slični članci