Zaboravimo Borac i nemile scene s gradskog stadiona. Koje postaju tradicija. I ne samo kada se igra protiv “federalnih” premijerligaša. Svojevremeno se i “bratska” Slavija spašavala od navijačkog linča. Nastave li ovako brzo će se “Lešinari” baviti Borcem…
Krupa je svijetla tačka fudbala u RS. I u BiH. Krupa je najbolji primjer kako se gradi klub, tim, maniri… S devet bodova pozicionirali su se na sedmoj poziciji. S nova tri boda bit će u gornjem dijelu. Teško je naći izvještaj u kojem su se gosti žalili na tretman prije, tokom i nakon utakmice u Krupi. Jednako tako je kada su oni gosti. Premda je bilo utakmica gdje su sudije u mečevima protiv Krupe sudili preko “domaćinskih deset posto”, ali nikad braća Ilici, a ni trener SlobodanStarčević izgovore nisu tražili u sudijama. Naprotiv. Buco Ilić po manirima podsjeća na istinske sportske radnike. Na džentlmene kakvih je sve manje u bh sportu. Nakon svakog gostovanja nazvao bih i zamolio da pohvalimo domaćina, dok drugi iz nekih svojih razloga ili pravdanja navijačima, osipaju drvlje i kamenje na služena lica.
Jedna utakmica u dijelu javnosti “mirisala” je na dogovor, ali je svojim odgovorom Dragan Ilić razuvjerio sve “dušebrižnike”.
– Nema šanse da bih se s nekim dogovarao! Kakav bih ja bio sportski radnik, koji ima ambicije jednog dana postati predsjednik Saveza, ako bih radio nešto nemoralno. Cijeli život moja braća i ja vodimo računa o porodičnoj i poslovnoj reputaciju koju imamo”- kategoričan je Ilić.
Da je to tako potvrđuju svi koji su na bilo koji način sarađivali s Ilićima. Takav glas “bije” Krupu.
Seniorski tim pravi se po evropskom modelu, gdje okosnicu tima čine mladi i iskusni znalci. U Krupi nemaji problema u zapisnik unijeti, pa i početnu postavu nekoliko juniora. Da je to tako potvrđuju rezultati kadetske i juniorske ekipe. I mlađe selekcije bilježe sve bolje rezultate. Efekti su to rada i organizacije koju je ustrojio Velimir Stojnić, stari “trenerski vuk”. I ne treba čuditi što se selektori, skauti i menadžeri sve više zanimaju za igrače Krupe.
R.S.