Svako ko je odrastao uz košarku 90-ih godina,imao je samo jedan sinonim za ovu igru. A to je bio Michael Jordan.
A onda je došla 1996. godina i jedna od najjačih draft generacija ikada u NBA ligi.Te godine je svijet upoznao Alana Iversona, Steva Nasha, Predraga Stojakovića, Ray Allena i jednog mršavog dječaka iz Philadelphije, koji će postati jedan od najboljih koji su ikada igrali ispod obruča.
Kada je 29.aprila 1996. godine 17-godišnji Bryant najavio da će svoje talente odnijeti direktno u NBA ligu i preskočiti koledž, gotovo da niko nije mogao ni zamisliti da će 2017. godine taj dječak postati prvi igrač ikada kojem će jedan NBA tim povući oba broja koja je nosio kroz karijeru iz upotrebe. Upravo to se desilo jutros u pauzi između dva poluvremena na utakmici u kojoj su se sastali Lakersi i Golden State u Staples Centru.
Kobe Bryant je još jednom ušao u istoriju lige i bio prva priča dana NBA karavana. Priča Bryanta i Lakersa traje od 1996. i prožeta je usponima i padovima tokom svih ovih godina. Bryant je na draftu izabran kao 13. pick od strane Charlotte Hornetsa, a odmah potom u razmjeni poslan u Lakerse, a u suprotnom smjeru u Hornetse je stigao Vlade Divac. Bryantu su Lakersi bili omiljeni tim tokom odrastanja u Italiji, gdje je “Jezeraše” gledao preko VHS kaseta koje je iz Amerike slao njegov djed. Inače, za one koji ne znaju, Bryantov otac Joe Bryant je takođe bio NBA košarkaš koji je poslije toga otišao igrati u Italiji. Došavši u Lakerse, Bryantu se ostvario dječački san da igra za ljubičasto zlatne. Prva godina među profesionalcima za Bryanta nije bila laka. Mučio se sa šutem, nije imao veliku minutažu, tijelo mu nije bilo dovoljno snažno, ali je imao jednu stvar koja ga je pratila kroz čitavu karijeru. Sampouzdanje! Toga Kobe Bryantu nikada nije nedostajalo. Zaista je bilo fascinatno vidjeti količinu samopuzdanja koje je ponekad gotovo prelazilo u bezobraznu bahatost. Nije se bojao preuzeti odgovornost ni kao dječak od 18 godina u polufinalu Zapada protiv Utah Jazz-a i ispaliti “četiri air ball-a” u svom praktično prvom pojavljivanju na najvećoj sceni. Takav krah bi vjerovatno uništio većinu iskusnijih NBA zvijezda, međutim ne i Bryanta. Zamislite koliko je sampouzdanja imao tada osamnaestogodišnji klinac kada ga tako nešto nije uspjelo pokolebati u njegovoj namjeri da postane jedan od najvećih ikada.
U narednim sezonama Bryant je radio na svojoj igri i jačanju svog tijela, da bi već tokom 1997. godine počela prva poređenja sa Air Michaelom. A onda je 1998. godine postao je najmlađi igrač ikada koji je zaigrao na “All Star utakmici”. Kako je Jordan privodio kraju svoju karijeru tako je i NBA liga trebala novo lice, novi zaštitni znak za igru ispod obruča. Pronašli su ga u Bryantu, koji je se već etablirao kao jedna od nadolazećih zvijezda.
SARADNJA SA O'NEALOM
Dolaskom Philla Jacksona na kormilo Lakersa u ljeto 1999. godine,počinje nova dominacija Lakersa. Predvođeni O'Nealom i Bryantom osvajaju tri prstena zaredom, a njih dvojica postaju najbolji duo lige. Rušili su sve pred sobom, niko nije imao rješenje za igru “unutra-vani” O'Neala i Bryanta. Međutim između njih su se dešavali sve česći konflikti oko toga ko treba biti glavni igrač i ti odnosi su dostigli vrhunas 2004. godine, nakon poraza u finalu od Detroti Pistonsa. Bryant je te sezone,između utakmica i “trpanja koševa” protivničkih ekipa provodio na suđenju u Coloradu, gdje je bio optužen za silovanje jedne djevojke. Epilog svega je raspad ekipe Lakersa. O'Neal je otišao u Miami, Malone se povukao, Payton je takođe otišao,P hill Jackson se povukao sa klupe i usput napisao knjigu, gdje je praktično označio Bryanta kao glavnog krivca za neuspjeh u toj sezoni i predstavio ga kao igrača koji je nemoguć za saradnju.
Naredne sezone, prvi put nakon 1994. godine, Lakersi nisu izborili playoff i Bryant se našao na udaru javnosti. Tadašnji generalni menadžer Lakersa Mitch Kupchak je nakon sezone ubijedio Philla da se vrati na klupu (pomogla je i činjenica da je Jacksonova djevojka bila kćerka vlasnika Lakersa op.a.). Bryant je u narednim sezonama svim ljubiteljima košarke nudio iz noći u noć spektakl. Bio je najbolji igrač lige, imao je neke nevjerovatne utakmice, vjerovatno svi znaju za januarsku noć 2006. godine, kada je Torontu postigao 81 poen ili kada je za tri četvrtine postigao više poena od kompletne ekipe Dallasa (te sezone Dallas je igrao NBA finale op.a.). Imao je niz od četiri utakmice preko 50 poena, ali titule nisu dolazile u LA. U ljeto 2007. godine Bryant je tražio trade (prelazak u drugi klub op.a.), međutim do toga nije došlo, a Lakersi su uspjeli, a mnogi se pitaju kako, dovesti Pau Gasola u ekipu i Kobe je konačno imao tim sa kojim može daleko. Sezona 2007/2008. bila je ona u kojoj je Bryant, prvi i jedini put, postao MVP lige i sezona u kojoj su Lakersi došli do NBA finala gdje su poraženi od svojih najvećih rivala Boston Celticsa (u šestoj utakmici poraz četrdesetak poena razlike op.a.). To izgubljeno finale Bryant navodi kao najteži poraz u svojoj karijeri. Utjehu je pronašao u osvanjaju zlatne medalje na Olimpijadi u Pekingu 2008. godine.
PET TITULA PRVAKA
Po povratku sa Olimpijskih igara, Bryant je imao motiva više nego ikad, te je vodio Lakerse do osvanja prstena u narednoj sezoni. Proglašen je također i za MVP igrača finalne serije, gdje su Lakersi savladali Orlando sa 4:1 u seriji. Naredna sezona je bila osvetnička sezona Bryanta i Lakersa za Boston Celticse i onaj poraz iz 2008. godine. Ovaj put su Lakersi bili bolji i slavili sa 4:3 u seriji. Po drugi put Bryant je bio MVP finalne serije.
Pokušavao je i nakon toga doći do šestog prstena, čime bi se izjednačio sa Jordanom, po broju osvojenih titula, ali mu to do kraja karijere nije pošlo za rukom. Uspio je još jednom osvojiiti zlatnu medalju sa reprezentacijom SAD-a na Olimpijadi u Londonu 2012.Iduće sezone doživio je tešku povredu Ahilove tetive protiv Golden State-a i to je praktično bio momenat koji je označio kraj jedne velike karijere. Ipak borac kakav jeste, vratio se na parkete, ali više to nije bio pravi Kobe. S vremena na vrijeme je znao podsjetiti sve na svoje najbolje dane, svojim radom nogu i dalje je izluđivao mnogo mlađe igrače, ali to više nije mogao u kontinuitetu raditi.
Kraj karijere je najavio u nevjerovatnom pismu kojeg je naslovio “dear basketball” gdje je još jednom pokazao koliko i šta njemu košarka znači.Na posljednoj utakmici u karijeri postigao je 60 poena i otišao u penziju sa stilom. Dvadeset godina je dao Lakersima, iz sezone u sezonu davao je sve što ima, krv,z noj, suze i radost svima u Los Angelesu. Nije rođen niti je odrastao u tom gradu, ali je postao njegov zaštitni znak. Lakersi su kroz svoju historiju imali pregršt vrhunskih igrača, neke od najboljih ikada (Magic,West,Kareem, O'Neal op.a.) ali niko od njih nije stekao status ikone kao Kobe.
Jutros su pod svodove dvorane otišli brojevi 8 i 24. Dva broja koja su obilježila jednu eru Lakersa i NBA lige. Brojevi Black Mambe,neuništivog Kobe Bryanta. Rijetko koga nadimak bolje opisuje nego njega. Kobe Bryant, najsmrtosniji košarkaški otrov.
(A.O./Sportske.ba)
