Sredina mjeseca januara je vrijeme kad lagano zimsku pauzu privodimo kraju, sumiramo novogodišnje praznike, pravimo analize za godinu ispred nas, ali za skijaše sredina januara je rezervisana za upisivanje u “besmrtnike” i u sprotske enciklopedije.
Jedan od januarskih zadataka u kalendaru svjetskog Kupa u alpskom skijanju je spuštanje niz mitsku stazu Labuerhorn u švicarskom Wengenu.
Ono što Formuli 1 predstavljaju Monaco i Monza, svjetskom skijanju su to Wengen i Kitzbuhel (austrijski zimski centar).
Ove sezone najbolji skijaši svijeta će po 87. put u historiji u borbu za bodove na legendarnom Lauberhornu. Pomenuta staza iza sebe ima brojne priče. Neki će spuštanje niz obranke Alpa iznad grada Berna nazvati ludošću, neki hrabrošću, a za one zaljubljenike u skijanje i skijaški adrenalin, Wengen i njegov Laburehorn su sjajna prilika da ispune sebe.
Sama pomisao da se na skijama niz Alpe spuštate i brzinom ood 140-160 km/h, dovoljna je da u vama probudi strah, a oni skijaški, sportski heroji, spuštanjem Lauberhornom niz alpske krajolike, sebe upisuju u skijaške besmrtnike.
Historija i statistke
Prva utrka na pomenutoj stazi održana je daleke 1930. godine, a pobjedu je ostvario Chrstian Rubi u spustu. Pored spusta na Lauberhornu se tradicionalno održavaju i utrke slaloma i kombinacije, a prvi pobjednici u tim disiplinama su bili Ernst Gertsch i Bill Bracken, koji je ujedno bio prvi i jedini pobjednik iz Velike Britanije u Wengenu.
Najuspešniji niz drži Austrijanac, Toni Sailer, koji je u periodu od 1955. do 1958. godine ostvario cetiri spustaške pobjede u nizu.
Pobjede na Luaberhornu su ostvarivali skijaši iz: Švicarske, Austrije, Italije, Francuske, Norveške, Njemačke, Luksemburga SFR Jugoslavije, Hrvatske, Švedske, SAD i Sovjetskog Saveza.
Od skijaša iz regiona, Ivica Kostelić ima čak pet trijumfa u Wengenu (tri u slalomu i dva u kombnaciji). Pored Kostelića dvije pobjede u salomu ima i legendarni Bojan Križaj (1981. i 1982.), do je Rok Petrović slavio u slalomu 1986. godine.
Jedini pobjednik iz Sovjetskog saveza je bio Valer Tsyganof, koji je trijumfovao 1981. godine u kombnaciji.
Najviše pobjeda na legendarnoj stazi imaju skijaši iz Švicarske, iza njh slijede Austrijanci, a pomenute dvije skijaške reprezentacije imaju i jedine tzv “Lauberhornski hat-trick”, pobjede u sve tri discipline za jedan vikend.
Upravo pomenuti Kotelić se svojim skijaškim majstorijama na Lauberhornu upisao u upisao u skijaške legende. “Petarda” ispod podnožja Alpa je i više nego dovoljna da “profesora” Kostelića uvrstimo u svijet skijaških ikona i legendi.
Konfiguracija staze
Staza Lauberhorn je duga 1.028 metara. Start joj je na nadmorskoj visini od 2.315, a cilj na 1.287 metara. Spust staza se sastoji iz 12 dijelova: Dosta je dobilo naziv po prezimenu skijaša koji je tu doživio pad.
– Russisprung (Russijev skok)- nazvan po švicarskom Olimpijskom prvaku Bernhardu Russiju.
– Hundschopf (Pseća glava)- “potpis” ove trke, 40-metarski skok sa vrha stijene, na trećini staze
– Minsch-Kante – naziv “duguje” Josefu Minschu koji je ovdje doživio pad 1965. godine
– Canadian Corner (Kanadski ugao)- Dave Irwin i Ken Read, kanadski skijaši koji su agresivno napali ovaj dio staze te pali 1976. godine
– Alpweg trail – jako uzak dio staze, samo 3 metra širok
– Kernen-S (ranije Brüggli-S)- zavoj, uzastopne krivine, desno-lijevo 90°, na kojim se smanjuje brzina na oko 80km/h; naziv dobio po pobjedniku iz 2003. godine Bruni Kernenu koji je tu pao 2006. godine
– Wasserstation- poznati tunel, preko kojeg prolazi pruga alpskih željeznica
– Langentrejen – dio gdje nagib postaje znatno ravniji
– Haneggschuss- dio staze na kojim skijaši dostižu najveće brzine, do 160km/h
– Silberhornsprung- još jedan skok, uveden 2003. godine
– Österreicherloch ( Austrijska rupa)- naziv dobio nakon trke 1954. godine kada su skoro svi austrijski skijaši pali na tom mjestu; pred ulazak u ovaj dio treba usporiti.
– Ziel-S (Cilj- S)- predstavlja test izdržljivosti sa završnim skokom koji je smanjen proteklih sezona; iznimno opasan ukoliko se u ovaj dio ne uđe pod pravim uglom
U svijetu skijanja dolaze neki novi momci koji sa nestrpljenjem čekaju svoje dvije mintue karijere, pazite te dvije minute nisu na Olimpijskim igrama ni svjetskim prvenstvima, te dvije minute ih čekaju u podnožju Alpa na stazi koja vam određuje skijaški put, heroji, majstori, legende i Labuernohnski put u skijaške besmrtnike.
(Haris Zilić/Sportske.ba)