Piše: Tarik Šatara/Sportske.ba
Ne radim suviše dugo kao novinar, no utakmice Sarajeva pohodim kud ikamo duže. Mijenjale su se uprave, igrači, dresovi, sponzori. Mijenjao sam se i ja. No, jedno je ostajalo konstantom – navijači Sarajeva, pogotovo oni najvatreniji, uistinu su rijetko kome davali podršku skandirajući direktno njegovo ime. Gotovo uvijek podrška je išla isključivo ka klubu, a imena pojedinaca na usnama navijača završavala su izrazito rijetko.
Osim ako se zovete Husref Musemić.
Nisam dovoljno star da bih pamtio kako je i kada nastala pjesma “On voli Sarajevo, pravi je hordaš…”, ali sam prilično siguran da sam njeno prvo pjevanje čuo sa verzijom koja sadrži Husrefovo ime. Jeste, pjevala se ta pjesma i drugima – ali tvrdim – nikome često koliko Musemiću! S druge strane, dovoljno pamtim da mogu reći; Nije bilo aktuelnog igrača niti trenera Sarajeva čiji je lik završio na nekom navijačkom transparentu, barem ne u posljednjih skoro 20 godina, a da taj lik nema ime i prezime Husref Musemić.
Jučer je FK Igman zvanično potvrdio da Musemić više nije njihov šef stručnog štaba. Na prvu bi se pomislilo da je to jasan znak njegovog povratka u Sarajevo, no informacije sa kojima raspolažem govore da uopšte nije sigurno da će Musemić postati trener kluba iz Titove 38b. Štaviše, jedan od portala danas je objavio kako su šanse za Husrefovo imenovanje minimalne. Dakle, Musemić se sa Igmanom nije rastao da bi stolicu prebacio na Koševo – već zbog neugodnosti koju je osjećao zbog svojih pregovora sa Sarajevom.
Jer Husref Musemić je Sarajevo.
A vrlo je upitno – blago rečeno – koliko su Sarajevom bili oni radi čijih su se imenovanja proglašavali bojkoti, dok su oni samouvjereno ostajali na svojim pozicijama.
Kako izgleda, glavni protukandidat Musemiću je Ante Šimundža. Trener je to koji je sa Mariborom svojevremeno uspio izboriti plasman u 1/16 finala Evropske lige. Godine 2014, Šimundža je u okviru Lige prvaka sa svojim Mariborom uspio ostati neporažen čak i protiv Chelseaja – na Ljudskom vrtu bilo je 1:1. Bio je to remi protiv Josea Mourinha! Uspio je Šimundža izbjeći poraz jedne prilike čak i protiv Schalkea. Sa Murom je osvojio titulu… Pa ko ima petlje kazati da stručnjak sa takvom biografijom nije trener za Sarajevo?
Da li je Šimundža bolji izbor od Musemića? Vrlo moguće. Ko zna, možda Musemić nije najbolje rješenje za trenera Sarajeva. Možda bi, ako se vrati, uistinu doživio neuspjeh. Ustvari, možda bi njegovo imenovanje samo spriječilo nastanak legende o čovjeku koji je Sarajevo volio više od svog života. Jer Husref će i dalje biti sve ono što je bio i ranije – osvajač titule kao igrač Sarajeva (1985.) i najtrofejniji trener u historiji kluba – a ako ne postane trener Bordo tima, oreol osobe koja je izjavila da Sarajevo voli više od života podrazumijevat će i to da je zbog želje za povratkom u svoj klub ostao bez posla. Sve to bi moglo voditi ka nastanku jednog pravog malog mita o Husrefu Musemiću i njegovoj ljubavi prema Sarajevu. A šta je bolje za samog Husrefa od poprimanja mitoloških okvira? Rijetko šta! Zašto? Zato što, sve dok je u realnim okvirima – kao i svako drugi u ovdašnjem svijetu sporta – biva izložen opciji da bude, nekonvencionalno rečeno; “popljuvan”.
“Šta ću, ne mogu se promijeniti, volim Sarajevo više od svog života”, kazao je jedne prilike Husref Musemić, potom klub napustio u suzama i kao prvoplasirani na tabeli, a onda, prvom prilikom, žrtvovao puno relaksiraniji posao u Igmanu jer se pojavila mogućnost da bi se mogao vratiti u svoj klub. U svoje Sarajevo.
Jer Husref Musemić voli Sarajevo više od svog života.