Bivši argentinski fudbaler Juan Sebastian Veron također se emotivno oglasio nakon nesretnog odlaska Siniše Mihajlovića u vječnost. Njih dvojica bili su saigrači po dvije godine u Sampdoriji i Laziju, a za to vrijeme koje su proveli zajedno izgradili su prilično blizak odnos. Veron je o Mihi imao samo riječi hvale, nimalo drugačije od ostalih koji su emotivnim porukama ispratili Sinišu na onaj svijet.
– Pratio sam šta se dešava sa Sinišom prethodnih godina, znao sam za njegovu bolest. Ponekad sam se raspitivao kod Stankovića i Mancinija, da vidim kako je. U posljednje vrijeme čuo sam se i sa Arijanom, njegovom suprugom… Bio sam u Kataru kad se sve dogodilo, vijest nas je zatekla. Zanetti, Milito, Cordoba – niko nije mogao da vjeruje – započeo je neutješni Veron.
– Na Sinišu sam uvijek gledao kao na snažnog čovjeka, niko nije vjerovao da bi tako nešto moglo da se dogodi. A onda su stigle užasne vijesti… Mnogo sam tužan, on je bio moj stariji brat. Ostajali smo zajedno poslije treninga da vježbamo slobodne udarce. Takmičili smo se. Bio sam dobar, ali on je bio odličan. Igrao sam sa Maradonom i Messijem, izvanrednim šuterima, međutim Siniša je bio bolji od njih. Apsolutno najbolji! Teško će se ikad više roditi igrač koji može da postigne 90 odsto golova iz slobodnih udaraca. Ili oni njegovi korneri… Sjećanje na njega nikada neće biti tužno. Taj osmijeh, ta hrabrost, uvijek pozitivan u teškim situacijama – to je ono što ću pamtiti. Kada pričam o njemu trudiću se da se smijem. Pamtiću najljepše stvari – iskren je bio Argentinac.
Izdvojio je Veron i da je Mihajlović imao specifičan, veoma čvrst karakter.
– U Laziju smo svi bili takvi, čvrsti momci. Nije bilo lako upravljati takvim timom, jedini koji je to mogao bio je Sven Goran Erikson. U to vrijeme dobar trener bio je onaj koji može da kontroliše situaciju u svlačionici. Bilo je strašnih igrača, inteligentnih, svi su htjeli da igraju, imali samopouzdanje. Bile su to divne godine.
