Legendarni centarfor Crvene zvezde Darko Pančev govorio je, bez zadrške, o danima posle osvajanja Kupa šampiona sa najtrofejnijim srpskim klubom i pogrešnoj odluci da potpiše za Inter poslije osvajanja titula šampiona Evrope i svijeta.
– Sa fudbalskog gledišta, transfer je bio velika greška, ali nije sa finansijskog. Mogao sam u Real, Barcelonu ili Mancester United, a izabrao sam Inter. To je kao da si imao četiri djevojke i oženio najgoru od njih. Ne zna mnogo ljudi da sam potpisao preliminarni ugovor sa Milanom. Papen je trebalo da bude tamo, ali i Savićević, Boban i ja. Plašio sam se da će biti previše stranaca i nisam otišao tamo. Najveću grešku sam napravio u decembru 1992. godine, kada me je Aleks Ferguson želio, ali sam odbio Mančester United– istakao je Darko Pančev.
Objasnio je Pančev zašto nije uspio u Interu:
– Crvena zvezda je igrala lijep fudbal, a Inter drugačije i nisam mogao da se naviknem na to. Prvo sam potpisao ugovor, pa shvatio da je tim loš. Mnogi nisu zaslužili da tamo igraju. Drugi problem je bio što sam stranac, Italijani su me tretirali loše, posebno jer je Skilaći takođe došao u to vrieme. Znao je iz tima starije fudbalere kao što su Zenga, Feri i De Agostini, koji su pritisnuli trenera da mu pomogne. Vrlo brzo sam ušao u konflikt, prvo sa trenerom, zatim sa menadžmentom kluba. U svakoj firmi kad počnete da se raspravljate sa šefovima, završite loše.
Karijeru nije uspio da podigne ni poslije napuštanja Italije…
– Prvo sam otišao u Fortunu, zatim u Sion, nisam igrao redovno zbog povrede, niti imao motivaciju, zbog čega sam rano, sa 32 godine, završio karijeru. I tako sam zadovoljan onim što sam postigao. Jedan sam od najboljih igrača u istoriji bivše Jugoslavije, takođe sam izabran za najboljeg igrača u historiji Makedonije.
Poljski novinar je napravio paralelu između Pančeva i Pandeva, sa akcentom da je mlađi Makedonac uspešniji.
– Nijedan Makedonac nije pokazao moju klasu. Tri godine moj transfer je bio najskuplji na svijetu, 1991. godine sam osvojio drugo mjesto u glasanju za „zlatnu loptu”.
Novinar je nastavio da forsira tezu da je Pandev možda i bolji jer je osvojio Ligu šampion sa Interom…
– U moje vrijeme, samo tri stranca su mogla da igraju u Italiji. Zamislite nešto slično danas, koliko dobrih fudbalera nije moglo da priđe. U slučaju starih pravila, da li bi se Pandev pojavio u Interovoj ekipi kad je pobijedila u Ligi šampiona? Vi ste trener i morate da izaberete između Etoa, Snajdera, Milita ili Žulio Cezara. Hoćete li staviti Pandeva!? – odlično je poređenje napravila „Kobra sa Vardara”
Objasnio je Pančev i zašto trijumfi u Bariju i Tokiju nisu predstavljali iznenađenje:
– Naši klubovi su bili uspješni godinama. Partizan je igrao finale Kupa šampiona 1966, Dinamo osvojio Kup sajamskih gradova, Crvena zvezda je imala kontinuitet evropskih uspjeha i išla je daleko. Da se Jugoslavija nije raspala i da nismo kažnjeni od UEFA, dugo bismo bili na visokom nivou. Sjećam se koliko je velika konkurencija u reprezentaciji bila u to vrijeme. Čekao sam dve-tri godine da počnem da igram, a kad su Šuker, Bokšić i Mijatović imali 21-22, donosili su mi lopte za trening. To pokazuje koliko je bilo teško biti odabran.
I za kraj, veliki žal zbog raspada države i sjajnog druženja:
– Igrali smo se zajedno i da je zavisilo od nas, Jugoslavija se nikada ne bi raspala. Uvjeravam vas da su ljudi živjeli bolje nego sada, uprkos socijalizmu, jer je bilo drugačije nego, na primjer, u Rumuniji ili Bugarskoj.