Legendarni bh. golman Tomislav Piplica, koji se početkom ove godine zaposlio u Akademiji njemačke Carl Zeiss Jene gdje radi kao trener, govorio je za Sportske.ba o Njemačkoj i fudbalu u vrijeme pandemije, selekciji BiH i Dušanu Bajeviću, slavnoj generaciji Energie Cottbusa, jugoslovenskom fudbalu, vremenima dok je bio u reprezentaciji BiH…

Ovaj nekadašnji zlatni “Čileanac” iz 1987. kada je sa U20 timom tadašnje Juge bio na krovu svijeta, te trener golmana u selekciji zmajeva koja je sa Safetom Sušićem koja je 2014. ugledala Brazil, nakon perioda koji je proveo u Wackeru iz Nordhausena, ponovo je u CZ Jeni koju je napustio 2012..

U ovom klubu Piplica će imati dvije uloge. Pored rada sa svim golmanima u omladinskim selekcijama, bivši reprezentativac naše zemlje bit će angažovan i kao pomoćnik Danielu Wölfelu u kadetskom timu Carl Zeiss Jene.

– Sad sam pomoćni trener U17 tima i trener svih golmana u Akademija Carl Zeiss Jena, članu juniorske Bundeslige. Ranije u Nordhausenu je bilo stabilno stanje, i klub je bio spreman da uđe u Treću ligu, imao je velike ambicije, htjeli su stadion graditi, ali su odjednom finansije pukle, ne bih ulazio sad dublje šta je tu sve bilo. Četiri godine prije toga zaista uslovi su bili odlični i bio sam dobro plaćen. Šteta da je tako jedan dobro organiziran klub dogurao do stečaja, rekao nam je na početku razgovora Piplica.

Bajević je iskusan

O reakcijama njemačke javnosti na konačni nastavak Bundeslige Piplica kaže da je pozitivna.

– Većina Nijemaca je bila za to da se liga nastavi, pa i bez publike, da barem na TV-u mogu pogledati utakmicu, jer sve te informacije o epidemiji korona virusa su počele da idu na živce ljudima, što one istinite, što neistinite. Ljudima je trebalo nešto pozitivno s čim se mogu opustiti, vratiti normalnom životu, tako da je nastavak sezone upravo to što im treba, priča nam Tomo, koji smatra kako će pandemija tek donijeti prave probleme, nakon što je prošao period najveće zaraze.

– Ne bih da me neko pogrešno shvati, ali imam dojam da su razne igre ovdje u pitanju, a mi smo samo pijuni koji plaćaju sve to. Tako nam je kako nam drugi, čini mi se, odrede i kažu. Kako god, korona virus će ostati tu još dugo, vakcine još nema, ali život ide dalje, tako mora.

Klubovi i treneri u Njemačkoj brinuli su se o većem riziku za povrede igrača nakon što se sezona nastavi poslije duge pauze.

Piplica smatra da su to gluposti.

– Ta priča o posljedicama na igrače pomalo zvuči čudno jer, ljudi moji, mi ovdje pričamo o pravim profesionalcima, fizički spremnim i zdravim igračima, i, ako neko imalo misli na svoju karijeru i sebe, u pauzi je radio na održavanju fizičke spreme i kondicije i spreman došao na okupljanje sa ostatkom tima. Normalno je da bude posljedica na neke igrače koji su možda malo to ležerno ispratili. Ovdje nijedan sportski radnik nije bio protiv nastavka lige, svi su bili za to da se nastavi jer neki klubovi mnogo ovise o novcu koji zarade od prodatih TV prava, a da ne govorim koliko će ih koštati to što nema navijača na tribinama koji su veliki izvor finansija, pojasnio je bh. trener, te kao dobar primjer naveo Schalke, njemačkog velikana koji je bio pred bankrotom.

– Oni su imali problema i prije pandemije. Imaju mladu ekipu, imaju problema s golmanom kojeg su mijenjali, pa su onda tu i povrijeđeni igrači, a da ne govorim koliko Schalkeu nedostaje domaća publika, jer oni itekako ovise od novca zarađenog od ulaznica, kao i dobar dio klubova. O TV pravima da i ne govorimo. Da nisu nedavno dobili određenu svotu od jedne televizije, sada kad je liga nastavljena, oni bi bankrotirali, govori nekad sjajni bh. golman.

Neke jake lige poput francuske i holandske su prekinule prvenstvo.

– Mislim da tu ima dosta politike, pogotovo u Francuskoj koja je imala i prije toga mnogo problema i jedva su čekali da zatvore ljude u kuće. Ali, posebno će to na svojoj koži da osjeti jedan PSG koji igra Ligu šampiona u kojoj će nespremni i bez ligaških utakmica dočekati svog narednog rivala, kao i ostali francuski predstavnici u Evropi. Odluka je zaista sporna. U Njemačkoj su dokazali da se može kad se hoće. Pauza za igrače je prevelika kada se prekine prvenstvo nakon ionako duge pauze. Kad pauziraš pet – šest mjeseci, to ti je kao da si bio povrijeđen tako dugo vremena. Nekim klubovima je falilo bod ili dva da izbore Evropu i veliku zaradu, oni su najviše pogođeni, smatra Tomislav.

Kaže kako zmajevi mogu u narednom meču izbaciti Sjevernu Irsku iz baraža, a o selektoru Bajeviću ima lijepo mišljenje, međutim iznenadio ga je odlazak Roberta Prosinečkog.

– Može neko reći ovako ili onako, ali njegovim preuzimanjem ekipa je izborila ovaj baraž koji nam sad slijedi, iako možda u kvalifikacijama nisu igrali baš najbolje. Kod nas je sve crno ili bijelo, nema između, to je naš problem. Ne shvatamo, ako nam zakažu Džeko ili Pjanić, da se teško možemo nečemu nadati, jer mnogo ovisimo o par igrača, jednostavno nemamo kvaliteta mnogo.

– Bajević? Upoznali smo se dok je bio u Savezu, radi se o iskusnom fudbalskom radniku. Ali opet dolazimo do te priče kako je sad Bajević super, a prije njega je bio Prosinečki super, pa ne valja, pa je onda i Pape bio super, a znamo šta je kasnije bilo, i tako dalje do Ćire Blaževića koji je isto bio super, ali nikad nigdje nismo otišli s njim… Kod nas je publika dosta kritična, negativna, uvijek su neke velike kritike, ali mi griješimo ako mislimo da imamo neku visoku kvalitetu. Pogledajmo koliko drugi ulažu, a koliko mi. Pogledajte našu Premijer ligu BiH, mnogo tu treba uložiti, prije svega u mlade igrače, jer mi s prostora bivše Jugoslavije smo izuzetno talentiran narod.

– Siguran sam da smo kvalitetniji od Sjevernoiraca, ali neke stvari moraju da se poklope, da nas zaobiđu povrede, da nam svi dođu i slično. Jer, ni oni nisu tu slučajno došli, smatra Piplica.

Juga bi bila sila

Period proveden u Energie Cottbusu obilježio je Piplicinu karijeru jer je tamo vrlo često bio glavni junak.

– Pobjeđivali smo velike ekipe, Schalke, Dortmund, pa onda taj veliki trijumf nad Bayernom. S jedne strane smo stajali mi koji smo ranije taj tim mogli gledati samo na TV-u, a na drugoj strani su bili Elber, Scholl, Jancker… Na žalost, kasnije su u Energiju zaboravili odakle su, da su iz malog mjesta, a vrlo je bitno je ostati na zemlji. Oni to nisu uradili, povukli su neke loše poteze i vratili se u niži rang, kaže Piplica.

Na golu selekcije BiH, i pored svih golmanskih kvaliteta koje je posjedovao, stajao je samo osam puta.

Danas kaže kako bi volio da je mogao dati više Bosni i Hercegovini.

– Imao sam tada 32 godine, i mogao sam još ostati. Ne krijem, volio bih da sam više igrao naravno, ali mnogo faktora je utjecalo na moju odluku da se povučem. Između ostalih, imali smo i ovamo u klubu mnogo problema i rekao sam tadašnjem selektoru Blažu Sliškoviću da više nemam namjeru braniti za BiH. Pogotovo sam to bio čvrsto odlučio kad smo visoko poraženi od Rumunije s 3:0.

Piplica se jako dobro sjeća kako je fudbal na ovim prostorima izgledao prije početka 90-tih godina i raspada Jugoslavije. Kaže kako je Jugoslavija bila na putu da postane jedan od favorita na evropskim i svjetskim prvenstvima.

– Imali smo generaciju koja je funkcionisala i koja je bila vrlo snažna. E sad ne znam baš tačno kako bi sve to funkcionisalo jer znate kako je to išlo, morao si imati igrače sa svih strana bivše države, pa je to valjalo sve posložiti, a da opet ostaneš snažan tim. Ipak, imali smo zaista talentovan tim čiji su igrali postali sve same klase i završili u velikim klubovima kasnije. Sigurno bi, da nije bilo nesretnog rata, na narednim turnirima Jugoslavija napravila velike stvari. Istina, uvijek je nešto falilo, taj naš mentalitet je uvijek bio problem, nekad nismo bili pravi i često smo igrali i računali više na naš talenat, a manje na sve drugo, zaključio je Tomislav Piplica.

(M. K./Sportske.ba)