Razgovarao: Haris Zilić
Trenutnu situaciju izazvanu pandemijom koronavirusa, “razdrmat” ćemo pričom, koja je nesvakidašnja u BiH. Priča, koja pomjera granice, ali daje i nadu mladim ljudima, da snovi mogu postati stvarnosti i da je glavni cilj, ne odustajati od zacrtanih puteva.
Sa svojim novicma, dozom ljubavi, mlada Mostarka, 20-godišnja Petra Kožul, krenula je u svoju sportsku, društvenu i nevjerovatnu priču. Osnovala je svoj plesni studio “Koroleva”, a pola godine od samog osnivanja klub broji već oko 80 članova.
Petra mlađe generacija uči modernom plesu, show dancu, gimanstici, akrobatici, modernom baletu… Fudbal, rukomet, košarka, ponos su Grada na Neretvi, a možda ova mlada Mostarka bude u budućnosti stvorila i mostarskog olimpijca ili olimpijku u nekoj od plesnih disciplina, gimnastici ili akrobatici.
Petra se i sama bavila plesom od svoje pete godine. Kako je sve počelo, kakva je situacija, gdje se krije tajna ove pozitivne priče, Petra Kožul je opisala u opširnom intervju za portal Sportske.ba.
Petra, ne možemo početi ovaj razgovor, a da ne upitamo, kako ste došli na ideju osnivanja svog kluba?
– Plešem od kada znam za sebe, najbolje prijateljice sam upoznala na plesu, na skoro sva putovanja sam išla zbog plesa… Već nekad u osnovnoj školi sam znala da želim biti trenerica. Kako je vrijeme prolazilo shvatila sam da to nije samo faza i da se ne mogu zamislit ni u čemu drugom. Prvo radno iskustvo sam stekla na plesu. Tada sam došla na ideju da želim ići na viši nivo i otvorit svoj studio. Htjela sam se što prije ostvariti, tako da sam svaki dan radila samo za taj cilj. Moj studio postoji oko pola godine, a ja od tad ni ne osjećam da radim.
Koliko je danas djece zainteresovano za ples?
– To sam se i sama pitala prije nego što sam otvorila studio. Tada sam se nadala da će ih se upisat barem 30. Sada imam oko 80 članova i vidim da djeca stvarno vole ples. A kako i nebi kad plešu uz dobru glazbu, razvijaju lijepu figuru, druže se sa prijateljima i uz sve to putuju. Zvuči kao savršena kombinacija.
Neke vrste plesa će uskoro postati i olimpijske discipline, dok su osnovi gimnastike i akrobatike već u olimpijskoj porodici, imate li tih ambicija u budućnosti? Npr., da Mostar stvori olimpijca?
– Iskreno nisam ni razmišljala o tome. Mostar ima jako kvalitetne plesače, ali mislim da nemamo mogućnosti da se kao takvi i ostvarimo negdje vani. Bila bi sretna kada bi se ostvarili na našoj sceni i kada bi ljudi shvatili da ples nije samo hobi, nego da plesači izvode zanimljive nastupe koji sigurno nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.
Koja je najteža plesna “disciplina”, ako tako možemo kategorisati?
– To zavisi od osobe. Svaka disciplina je teška dok se dovoljno ne posvetiš treningu. Kojom god se plesač odluči bavit, savladat će je onda kada počne živjeti trening i kada svaki dan pored organiziranih treninga izdvoji još vremena za vježbanje. Mislim da je u svemu ovom ipak najbitnija volja jer ako imaš volju onda ti zapravo ništa nije teško.
Borba, odricanje, trud, ljubav… Je li teško mladoj osobi biti “svoj u svome” u današnje vrijeme?
– Kao što sam rekla, ako imaš volju ništa nije teško. Boriš se da radiš ono što voliš. Odrekneš se nekih navika pa za neko vrijeme shvatiš da te ovo zbog čega si se odrekao dovoljno ispunjava. Onda shvatiš da to nije bilo odricanje nego izbacivanje navika koje ti oduzimaju vrijeme koje možeš iskoristiti puno kvalitetnije. Možda je ostvarivanje zahtjevno, ali kada dođeš do cilja vidiš da se isplatilo i to ti daje motivaciju da ideš dalje.
Jeste li imali nekog uzora u ovoj vašoj nesvakidašnjoj priči?
– Kad bi trebala izdvojiti, to bi bila baka. Nije ona bila plesačica, ali sam iz njezinih priča najviše naučila. Volila bi da se u njezinim godinama, ako ih doživim, mogu s ponosom prisjetiti svega ovoga, baš kao što ona s ponosom meni prepričava svoj život.
Koliko je potrebno vremena da se savladaju plesni koraci i da li je posao trenera u plesu, sličan onom kao u ostalim sportovima?
– To također zavisi od osobe. Netko je stvoren za ples i dosta toga nauči bez velikog napora. Smatram da sve dok učiš raditi pravilno, nije bitno koliko će ti vremena oduzeti. Svakako duže traje ispravljati onda kada se nauči pogrešno. Svaki sport je priča za sebe, pa tako i posao trenera. Ali vjerujem da da su svi jednako strpljivi i uporni.
Uz koju ste pjesmu otplesali svoj najbolji ples?
– Fight song. Koliko god je izlizana na plesnoj sceni, to je jedina pjesma koju nisam zamrzila nakon što sam je toliko puta preslušala dok sam vježbala uz nju. Pronalazim se u njoj i sad bi opet mogla radit koreografiju na tu pjesmu.
Poruka prije svega za mlade ljude, koji imaju ciljeve i snove slične Vašim?
– Ma samo vjerujte u sebe makar nitko drugi ne vjeruje. Ako imate cilj, stvorite sebi šansu i ne odustajte dok ga ne ostvarite. Stvarno je lako ako ste dovoljno fokusirani. I cijenite sebe, drugi ne znaju šta ste sve prošli dok se niste ostvarili. Na kraju i ako sve propadne, bar znate da ste pokušali i usput ste naučili nove lekcije. Ako imate vremena pokušate opet, šta ima veze, bar vam neće biti dosadno.