Niko se neće počešati za haotično stanje na fudbalskim terenima širom BiH, a koje viđamo iz nedjelje u nedjelju. Na kantonalnim utakmicama vlada zakon jačeg. Kao na divljem zapadu. Puca se, tuku sudije, a publika sve to s uživanjem snima i prati.
“Ubij ga, prebij đubre”, samo su neki prepoznatljivih, ali uobičajenih pokliča iz mase.
Sve te lige imaju komesare, imaju “šefove”, delegate, kontrolore, ali nikom ništa. A i zašto bi ako je slično stanje u višim rangovima, “saveznog” nivoa. I ako takvo orgijanje prolazi nekažnjeno.
Krenimo redom. Evo, Mladost iz Doboja kod Kaknja već treću godinu blizu je pozicije koja vodi u Evropu, ali u pravilu ostane kratkih rukava. Znate li zašto? Zato što njihov predsjednik, gazda, najveći sponzor, u sve ulaže, osim u sudije. Odnosno u fudbalske mešetare. Mušija vodi ekipu na pripreme u Antaliju, gradi sportski kompleks, investira u moderni semafor, stvara igrače za mlađe državne selekcije… U Doboju se gosti osjećaju kao domaćini, što je rezultat rada s publikom. Dakle, Mušija bi zbog takvih manira zaslužio sve moguće nagrade. Šta u BiH dobija? Samo glavobolju.
Idemo malo u RS. Kako Mladost neće u dogledno u Evropu, kao što im mešetari poručuju- prije će u niži u rang nego u Evropu, tako ni Krupa neće opstati u Premijer ligi. Krupa mora pasti. Zašto? Zato što su poduzetnička braća Ilić odlučila da rade, a ne da kradu, muljaju, mešetare. I njih “bije glas” da su rijetki džentlmeni na fudbalskoj sceni. Stvorili su multietični zdravi klub, prave reprezentativce, ali kao takvi su nepoželjni u bh. fudbalu.
Evo i primjer Veleža. Na stranu remome, historija, tradicija…Zaboravimo na trenutak na stotine vrhunskih asova, na brojne autoritete, poput Vahida Halilhodžića, Duška Bajevića, Envera Marića, Džemala Hadžiabdića… Vratimo se koju godinu unazad i pred vrama će se ukazati sablasni teren u Vrapčićima. Šta danas imamo u tim istim Vrapčićima? Imamo konture, u skorije vrijeme najljepšeg stadiona. U tom i takvom Veležu imamo sposobnog, nepotkupljivog vizionara Šemsudina Hasića. Koji ne pristaje na ucjene. Ne želi u društvo beskičmenjaka, probisvjeta, mufljuza…
Fudbalski mešetari, fudbalska mafija ne voli ljude poput Mušije, Hasića, braće Ilić. U svakom od njih, u normalnom ambijentu možemo prepoznati, recimo, njemačkog biznismena Ditmara Hopmajera, koji je u njemačkoj nogometnoj provinciji s poljane napravio danas moćni Hoffenheim. Koliko smo mogli imati takvih “hoffenheima”, da nije fudbalske mafije. Pet, šest “krvnika” s pištaljkom u ruci, još toliko njihovih šefova, drže taocem sve poštene i sposobne ljude, čestite sportske radnike, ambiciozne sudije…
Znate li kad će biti bolje u bh. nogometu? Kada umjesto kokuza i mešetara u Izvršnom odboru budu nepotkupljivi i realizirani ljudi, poput Hasića, Mušije, braće Ilić.
(N.V./Sportske.ba)