Razgovarao: Haris Zilić

Mlad, vrijedan, iskren, Ivan Lovrić među rajom poznatiji kao Gigo, među najboljim je trenerima u ženskom bh. rukometu. Na klupi je kultnog Izviđača, a sa Skauticama je prošle godine osvojio Kup naše države i prekinuo trofejnu vladavinu Gruda, da bi ove sezone Gruđanke porazio u regularnom dijelu. Slavio je sa Izviđačem u prvoj utakmici polufinala Kupa BiH. To je za Grude bio prvi poraz u regularnom dijelu nakon više od četiri godine.

Vodio je mnoge mlade igračice, ali i one iskusne. Jedan je od trenera koji ima svoj način rada, svoju viziju. Rezultati sa Izviđačem dovoljno govore o njegovoj kvaliteti. Kao i većina zaljubljenika u rukomet i Lovrić je razočaran činjenicom da nemamo seniorsku žensku reprezentaciju. Savez je ispričana priča, ali ovaj mladi trener ne krije i da u bh. rukometu ima pozitivnih stvaru, koje treba podržati.

O Izviđaču, bh. rukometu, Savezu… Ivan Lovrić je govorio u intervju za Sportske.ba.

Komentar na sezonu Izviđača?

„Kad si dio Izviđača, jednog od najveći rukometnih klubova u regiji, onda uvijek moraš pucati na najviše. Iskreno, moja ekipa i ja smo ove godine vjerovali da možemo iznenaditi sve i okititi se titulom prvaka ili barem obraniti prošlogodišnji rezultat, a to je osvajanje kup-a BiH. Na žalost svih nas, nismo uspjeli… Ja kao trener se osjećam poražen i ne mogu biti zadovoljan. Ekipa Gruda je i ove godine pokazala svoju snagu u našoj ligi i ja im ovim putem čestitam od srca. Ali kad pogledam realno našu situaciju sa druge strane, moram priznati, iako se ne volim opravdavati, da smo ove sezone imali puno problema a posebno velikih pehova sa ozljedama zbog koji smo na duže periode ostajali bez ključnih igračica. Platiti smo danak nedovoljnog broja kvalitetnih igračica, odnos tom „rosteru“ i jednostavno nismo mogli pratiti tempo za Grudama iako je to u jednom periodu izgledalo dosta dobro. Jednostavno, u našim redovima se osjeća poraz i sad nam ne preostaje ništa drugo osim da podignemo glave i potražimo neku novu priliku i šansu. Kao utjeha ove sezone nam može biti jedna pobjeda protiv Gruda i činjenica da ih nitko ne može pobijediti osim nas. Na kraju moram pohvaliti sve naše igračice koje su se hrabro nosile sa svim nedaćama koje su nas zadesile. Zahvalan sam im na svemu do neba i jako sam ponosan jer sam imao privilegiju da ih treniram i danas sam zbog njih puno bolji trener ali i čovjek.“

Stanje u bh. rukometu?

“Jako teško pitanje za mene… Nažalost previše je negativnih stvari o kojima je suvišno pričati, jednostavno svima je jasno kakvo je stanje u našoj zemlji i društvu, svaki dan čitamo kako sve propada, kako stotine hiljada ljudi odlazi trbuhom za kruhom jer ovdje ne vide svoju budućnost i moramo biti svjesni da se sve to manifestira i na sport. Malo će zvučati sarkastično ali mi u rukometu barem znamo koliko su novca pronevjerili ljudi koju su nas navodno vodili posljednji desetak godina i ljudi koji su nas doveli u ovaj organizacijski haos iz kojeg ćemo se teško izvući. Sad bar znamo što nam je činiti, biti će jako teško ali mislim da možemo uspjeti ako se svi zajedno udružimo. Smatram da rukomet u BiH trenutno može biti možda i jedni sport koji će vratiti osmjeh na lice svim Bosancima i Hercegovcima i da može biti kamenčić koji će svojim rezultatima pokrenutu lavinu svih drugih pozitivnih stvari u našem društvu. Smatram da rukomet ima najveću perspektivu od svih sportova u našoj državi i vjerujem da će ljudi koji danas vode rukometni savez vrlo brzo uspjeti riješiti nagomilane probleme te da će se situacija uskoro normalizirati. Te se nadam da će ljudi koji su nas doveli do ovog haosa u funkcioniranju saveza stati pred lice pravde i odgovarati za zlo koje su napravili. I na kraju krajeva ko je ukrao neka vrati!”

Reprezentacija BiH, komentar?

“Razlog mom optimizmu je upravo muška reprezentacija na čelu sa Bilalom Šumanom i njegovim stručnim štabom, a naravno i sa svim reprezentativcima koji su pokazali da mogu igrati na vrhunskom nivou. Uz još malo žrtve i rada siguran sam da u skoroj budućnost mogu u najmanju ruku biti ravnopravni sa ostalim ekipama u regiji, a samim tim i u cijeloj Europi. Svima nama je jasno da im fali još jedan mali korak da se plasiraju na tako željeno europsko prvenstvo. Svi skupa ih moramo podržati i poželjeti najveću sreću. Posljednja utakmica u Tuzli, puna dvoran, fantastična atmosfera je pokazala upravo ono o čemu sam govorio, a to je da rukomet ima perspektivu u ovoj zemlji, a ljudi u BiH su pokazali koliko vole i koliko se raduju vrhunskom rukometu kojega igra naša reprezentacija.
I sad ono što nas najviše zanima i ono o čemu bi mogao pričati do ujutro, a to je ženska rukometna reprezentacija…
Imam povjerenje u ljude koji vode naš rukomet, ali ću ga izgubiti ukoliko u skorom vremenu ne urade i u ženskom rukometu ovo što rade u muškom. Sve ove godine razbijam glavu i pitam se zašto nemamo žensku reprezentaciju, u čemu je problem? A uvjeravam vas da diljem Europe u ponajjačim ligama igra desetak vrhunski cura iz Bosne i Hercegovine koje bi sa nekolicinom kvalitetnih igračica iz naše lige mogle sačinjavati jednu vrlo respektabilnu reprezentaciju, čak ne bi pretjerao kad bi rekao da bi bili rezultatima uz bok našoj muškoj reprezentaciji. Bosna i Hercegovina je rukometna zemlja, nekoć rukometna velesila i ako želimo svijetu pričati o rukometu onda moramo u što kraćem roku pokrenutu priču i o ženskoj reprezentaciji. Jer je po naški „bruka“ da nemamo žensku seniorsku reprezentaciju. Ne kažem da se ne radi ništa po pitanju ženskog rukometa, postoje neki napori nekolicine ljudi. Počele su se okupljati mlađe selekcije, ali i to je sve premalo i neprofesionalno. Smatram da mlađe selekcije nemaju smisla bez seniorske reprezentacije. Ne vidim u čemu je problem da se sve ono što se radi u muškom rukometu ne prenese i u ženski. Kad može Kosovo, Velika Britanija, Gruzija, Italija, Turska, Grčka, Farski Otoci i ostale nerukometne zemlje imati žensku reprezentaciju zašto to ne može imati nekoć rukometna velesila Bosna i Hercegovina. Cijelo vrijeme pokušavam pronaći neke suvisle razloge zbog kojih nema ženske rukometne reprezentacije. Jedan od tih možebitnih razloga je taj da će neki reći da su financije problem, ali smatram da to nije i ne smije biti problem i da se mogu i moraju naći sponzori za takve stvari. U to se treba uključiti Ministarstvo za sport i naravno Olimpijski savez BiH kojeg u ovom slučaju treba jako kritizirati. Ako uzmemo u obzir da je rukomet jedan od najatraktivnijih dvoranski olimpijskih sportova zašto taj Olimpijski savez svo ovo vrijeme šuti i ne poduzima ništa. Zar njima nije u interesu razvijati olimpijske sportove a posebno rukomet koji je najtrofejniji ekipni sport naše zemlje, sport koji je iznjedrio na desetke osvajača olimpijski medalja. Drugi razlog koji se pojavljuje je to da mi nemamo kvalitetu, a to je strahovit apsurd. Spomenuo sam već te cure koje igraju u najjačim ligama Europe koje imaju veliki potencijal, ali i u našoj ligi ima dosta mladih cura koje mogu puno toga pokazati i napraviti velike rezultate u budućnosti. Nikad im se nije pružila prilika, a proglašava ih se nedovoljno kvalitetnima. Mi u BiH imamo tridesetak registrirani ženski ekipa koje se takmiče u različiti ligama u našoj državi. Npr. Ženski nogomet ili čak košarka ima znatno manji broj registriranih ekipa, a imaju svoje reprezentacije. Dakle i ta tvrdnja pada u vodu. Ostaje jedino ta treća opcija koju nažalost moram spomenutu, a to je da nas možda ipak svo ovo vrijeme vode nesposobni ljudi koji zbog svog neznanja, osobnih sitnih interesa ili možda namjernog nastojanja uništavaju ženski rukomet. Ne znam što više da kažem, osim da se radi o jednoj velikoj zvjeri koja nema opravdanja i već sam rekao – bruka i sarmota. Moji prijatelji i sportske kolege koji žive i rade po bijelom svijetu kad im ovo pričam jednostavno ne mogu da vjeruju i misle da lažem.”

Gdje smo u odnosu na regiju što se tiče rukometa?

“Ove godine sam dosta uključen i pratim sva zbivanja u regiji i u BH rukometu. Sa velikom sigurnošću tvrdim da naš rukomet ide prema gore po pitanju kvalitete, a posebno pri tome mislim na mušku ligu koja već dugo, dugo godina nije bila ovako jaka. Ove godine imamo 5-6 iznimno kvalitetnih ekipa (Izviđač, Borac, Gračanica, Bosna Visoko, Vogošća…) koje će se boriti za titulu prvaka i do zadnjeg dana se neće znati tko će postati novi ili stari prvak. U usporedbi recimo sa hrvatskom ligom smatram da bi ove naše ekipe bile odmah iza neprikosnovenog PP Zagreba i Nexe-a iz Našica koji su svijet za sebe, ali mi niko ne može reći da bi jedan Poreč, Gorica, Spačva iz Vinkovaca i Zamet mogli parirati ovim našim ekipama. Čak mislim da su naše ekipe na višem nivou od polovice ekipa iz Hrvatske, a takva je situacija i u ostalim zemljama regije. Skidam kapu svima našim klubovima da u ovom teškom vremenu i ekonomskoj krizi uspijevaju držati jako velik nivo kvaliteta. Da sam u pravu to pokazuje i velika posjeta gledatelja na utakmicama premijer lige gdje su dvorane ispunjene do posljednjeg mjesta. Zaista čestitam svima jer su dokazali da se može nešto lijepo napraviti, čime su potvrdili moju tezu da je rukomet sport budućnosti za Bosnu i Hercegovinu. Evo sad je se još i reprezentacija pokazala u vrhunskom izdanju i nekako mi se čini da stvari idu na bolje. A zamislite da za BiH igraju i naši Hercegovci koji su igrali ili igraju za Hrvatsku: Mirko Alilović, Denis Buntić, Marin Šego, Igor Karačić, Žejko Musa, David Mandić… Ne samo da bi smo bili konkurentni sa zemljama regije, već bi smo bili ono što i trebamo biti – rukometna velesila.”

Kakva je situacija u BiH što se tiče rada sa mlađim kategorijama?

“U ovom kontekstu bih se osvrnuo prije svega na školu rukometa ovdje kod nas u Ljubuškom jer je Izviđač u tom segmentu vodeći klub ne samo u BiH nego i u široj regiji. Godinama djeca iz Ljubuškog ravnopravno igraju sa najjačim školam Europe. Sa djecom radi vrhunski stručni tim trenera koji bi bez problema mogli voditi bilo koji klub u premijer ligi i oni su najjača snaga te škole. Neki dan smo izbrojali 30-ak vrhunski rukometaša koji su prošli školu rukometa Izviđača, a koji sad nastupaju u najjačim ligama Europe, desetak njih danas nastupa i za reprezentaciju BiH, šestorica njih je igralo ili trenutno igra za reprezentaciju Hrvatske. Treba spomenuti i petnaestak mladih asova čije vrijeme tek dolazi a nastupaju za omladinske reprezentacije BiH, Hrvatske i Srbije. To su zaista impozantne brojke i za ponajveće gradove a kamoli za jedan mali gradić Ljubuški
U radu sa mlađim kategorijama pohvalio bi Borac iz Banja Luke, Krivaju iz Zavidovića, Maglaj i Kozarsku Dubicu koji posljednjih godina drže dosta dobar novi u radu sa djecom, ali i kroz sve ostale klubove se vidi da rade sa omladinom u skladu sa svojim uvjetima iz kojih izvlače više od maximuma, jer u skoro svim ekipama u BiH najveći broj čine domaći mladi igrači i upravo je to najznačajnija segment budućnosti BH rukometa. Možda je i dobro što naši klubovi nemaju velike budžete da dovode pojačanja iz drugi zemaljaveć su prisiljeni raditi sa svojom djecom i davati im priliku u sve kvalitetnijoj ligi ovdje kod nas. Premije liga je izvanredna podloga za napredak i afirmaciju mladih igrača kao potvrda toga je naš ljubušak David Mandić koji je još prošle godine igrao u našoj premijer ligi, trenutno brani boje PP Zagreba i Hrvatske reprezentacije i jedan je od najboljih mladih igrača na svijetu, i danas se za njega otimaju najveći giganti europskog rukometa. Međutim, danas imate na stotine momaka iz BiH koji od rukometa žive i zarađuju svoj kruh diljem svijeta, te igraju vrhunski rukomet. Bosna i Hercegovina je u uvijek bila koljevka najvećih rukometnih talenata i od kojih su mnogi ostavili veliki trag u svijetu vrhunskog rukometa. Možda nas je malo poremetio onaj nesretni rat ali mi još imamo puno toga za dati svjetskom rukometu. Međutim, mislim da rad pojedinih klubova u našoj zemlji Rukometni savez već godinama ne može pratiti i neuspjeva toj talentiranoj djeci pružiti priliku za dodatni razvoj u vidi kontinuiranih reprezentativnih okupljanja i odlazaka na različita takmičenja na kojima bi ta djeca mogla prikupiti neophodno iskustvo za postizanje izvrsnosti u rukometu i zbog toga su mnogi bili prisiljeni da nekim zaobilaznim putevima ostvare svoje snove. Rukometni savez krivim i poradi nas rukometnih trenera koji radimo sa mladima jer smo zapostavljeni u odnosu trenere iz regije koji barem dva puta godišnje imaju stručne seminare, a mi smo ovdje u zadnjih 15 godina imali samo jedan improvizirani seminar koji je više izgledao na nekakav sastanak. Tradicija rukometne igre u BiH je iznjedrila dosta kvalitetnih trenera koji imaju veliko rukometno znanje i rade sa djecom ovdje u BiH, ali odlazak na stručne seminare je neophodan kako bi smo mogli pratiti ostatak Europe u dostizanju znanja o najnovijim trendovima u svijetu vrhunskog sport. Za taj problem je jedini i isključivi krivac rukometni savez BiH. Mi imamo izvrsnu omladinu u odnosu na to što im je pružio njihov rukometni savez i ljudi koji su nas svih ovih godina vodili kroz različite stranputice. Nadam se da će se i to uskoro promijeniti. Upravo u tom nastojanju svih klubova kojima se lagano ali primjetno budi svijest da rade sa svojom omladinom vidi svjetlo na kraju tunela…”

Da ste na nekoj odgovornoj funkciji u RSBIH, šta bi prvo promijenili?

Da bog da jesam! Ali ne može me zapasti od onih kojima je bitno samo da im je fotelja udobna i da se kao nešto pitaju. Hahahha Šala! Nemam uopće želju za funkcijama, ja sam isključivo radnik i moja je najveća satisfakcija pomoći mladima da što prije savladaju rukometne vještine i ostala potrebna znanja kako bi bili u mogućnosti ostvarite svoje snove, tu sam isključivo da pomažem igračima. Tako da i ako nekad zauzmem neku funkciju jedina misao vodilja bi mi bila da pomognem u različitim segmentima. Prije svega tu mislim o našoj omladini, nakon toga trenerima, pa klubovima i naravno reprezentacijama, ne treba zaboraviti i segment sudaca i delegata. Rad u svezu je jedan jako kompleksan posao i svi ovi segmenti su jednako biti te jedan bez drugoga ne idu. Taj posao zahtjeva sposobne ljude i ljude koji imaj veliko znanje i naravno velika iskustva. Stoga da se ja pitam prvo bi se okružio ljudima za koje sam siguran da znaju rukomet, sa ljudima koji u svijetu rukometa imaju svoje ime prezime, a ne da nas vode neki rukometni anonimci od koji se mnogi nikad u životu nisu uopće bavili rukometom. Uvijek sam se pitao zašto u našem rukometu nema proslavljeni vedeta ove igre kao što su: Abaz Arslanagić, Nebojša Popović, Rade Unčanin i ostali majstora koji su svojevremeno bili vanzemaljci, zašto u našem savezu nema mjesta za Jasnu Merdan i Svetlanu Cecu Kitić – proglašena najboljom igračicom svih vremena, gdje su: Maglajlija, Smajlagić, a da ne govorim o našim proslavljenim trenerima: Zvonimir Noka Sedarušić, Sead Hasanefendić, Velemir Petković, Josip Glavaš i ostali da ih više ne nabrajam, od proslavljenih rukometnih sudaca i delegata izdvoji bi mostarca Džabira Delalića koji je svojevremeno vedrio i oblači. Meni bi bila čast da su barem neki od ovih ljudi u našem savezu jer bi ja a i svi moji mladi kolege treneri od njih puno toga mogli naučiti i koji bi nam svojim velikim međunardnom iskustvima približili svijet vrhunskog rukometa. Želio bi da mi mladi treneri ali cijelokupni naš rukomet sazrijeva, raste i uči od onih najboljih, a Bosna i Hercegovina ima puno takvih. Ali opet velim, imam povjerenje u ove ljude koji sad vode naš rukomet i vjerujem im, te im želi dati priliku. Ali brate ako ne znaju, nek javno kažu: Mi ovo ne znamo raditi… Ima onih koji znaju i koji jedva čekaju da pomognu svojoj Bosni i Hercegovini. Da rezimiram, u našem savevzu nedostaje ljudi iz svjet rukomta kao sto su oni koje sam gore naveo, ljudi koji nešto znače i koji imaju autoritet u svijetu rukometa i koji bi nam lakše otvorili vrata prema napretku ka vrhu europskog rukometa, gdje nam je, od davnina, i mjesto.”

Najveći krivci/krivac za trenutno stanje rukometa u BiH?

“A čujte, pa to je jasno i pticama na grani, to su odgovorne osobe koje su poljednjih 20 godina naš rukomet i sve nas vodi slijepim ulicama. Oni su napravili taj famozni dug od 3mil KM zbog kojeg sad savez ne može funkcionirati u organizacijskom smislu. Nadam se da će uskoro biti dovedeni pred lice pravde i da će za svoj nemar i za to ako su pri tome još i okoristili dobiti zaslužene kazne. Međutim rukemt se igra, sve lige su se evo skoro završile. Reko sam da muška liga nikad nije bila bolja i uzbudljivija, ženski rukomet se lagano diže, reprezentacija zaista izgleda odlično, ima dosta maldih rukometaša ali i rukometašica koje jako puno obećavaju… Ne znam šta da vam velim, kad nas posmatraju ljudi iz vana tu se ne vidi da imam bilo kakavi problema, a tamo problem na problemu. I na koncu postavljam pitanje: Pa zašto će nama uopće taj savez, koja je njegova svrha?”