Opet. Baš onda kada pomislite da je FK Sarajevo konačno posložio kockice, uhvatio pobjednički zamah, uslijedi hladan tuš. Zapravo, ne hladan tuš, uslijedi potpuni debakl. Šokantno ispadanje u šesnaestini finala Kupa BiH od prvoligaša Tomislava nakon penala nije samo sportski poraz, to je još jedna gorka pilula i demonstracija bezidejnosti tima koji iz sezone u sezonu troši milione, a navijačima servira isključivo sramotu.
Piše: N.Selimović
A sve je u Tomislavgradu počelo po planu. Bartol Barišić je rano pogodio za vodstvo i otvorio vrata rutinskom odrađivanju posla. Očekivalo se da Bordo tim bez stresa “napumpa” autsajdera, napuni mrežu domaćina i u komfornoj atmosferi sačuva energiju za nastavak WWin lige BiH, gdje je ruku na srce, borba za titulu ionako već odavno izgubljena.
Umjesto rutine, viđena je dobro poznata koševska agonija.
Samo nekoliko dana ranije, u taboru Sarajeva cvjetale me ruže. Nakon pobjede u vječitom derbiju, klupske prostorije i društvene mreže bile su preplavljene bockanjima na račun gradskog rivala Željezničara. Redali su se “storyji” predsjednika Ismira Mirvića, slavilo se kao da je osvojen trofej, a fokus je sa terena prebačen na jeftino naslađivanje. Dok su se bavili Željom i pravili spektakl od jedne prvenstvene pobjede, zaboravili su osnovno pravilo fudbala, potcjenjivanje se uvijek obije o glavu.
Danas se navijači Sarajeva ponovo osjećaju posramljeno i izigrano. Dok gledaju kako njihov tim ispada od ekipe iz nižeg ranga, glavno pitanje koje visi u zraku glasi: Imaju li ovi igrači i stručni štab uopšte trunku srama?
Sarajevo je još jednom dokazalo da mu nedostaju šampionski gen, karakter i ozbiljnost. Dok god se na Koševu više energije troši na društvene mreže, PR poteze i likovanje nad rivalima nego na pripremu utakmica protiv objektivno slabijih protivnika, titule i trofeji biće samo misaona imenica.
Nadimak koji se sve glasnije čuje među razočaranim pristalicama Bordo tima, nažalost, potpuno opisuje trenutno stanje na Koševu, klasični gubitnici. Luzeri!
