Vijest se proširila Curva Nord (sjevernom tribinom) stadiona Giuseppe Meazza u Milanu i gomila je utihnula. Neki su navijači počeli skupljati transparente i druge rekvizite s kojima su navijali za domaću ekipu, milanski Inter, koji je igrao ligašku utakmicu protiv Sampdorije, piše Stav.ba.
Ljudi su trčali gore-dolje po tribinama, nervozno govoreći u mobitele. Kad je sudija odsvirao poluvrijeme, desetak najfanatičnijih navijača milanskog kluba počela je gurati hiljade ljudi koji su sjedili na Curva Nord prema izlazima. Vittorija Boiocchija, vođu Interovih ultrasa, kriminalca koji je u zatvoru proveo 26 godina, ubila su dvojica ubica koji su u njega pucali pet puta sat vremena prije utakmice. Boss je mrtav, pa treba za njim tugovati. Desetak ultrasa počelo je prazniti tribine, tjerajući sa stadiona porodice sa djecom koji su platili ulaznice i nemaju nikakve veze sa svijetom fudbalskog fanatizma. Niko nije učinio ništa da ih zaustavi, policija je cijelu stvar gledala sa strane.
Bio je to užasan prizor. Bilo je nasilja, lica zaleđena od straha i vrištanja. Zaštitari na stadionu su samo gledali. No mnogi su zbrojili dva i dva kad su se na mobitelima pojavile vijesti o smaknuću Boiocchija, osuđenog kriminalca povezanog s mafijaškim organizacijama ‘Ndrangheta i Cosa Nostra, koje su sve više zainteresirane za poslove talijanskih fudbalskih ultrasa.
Policija je pokrenula istragu kako bi otkrila ko je izvršio atentat, a ko ga je naručio, no čini se da je riječ o mafijaškom obračunu. To je takođe bilo treće ubistvo vođe ultrasa u posljednjih pet godina, što je još jedan dokaz infiltracije organiziranog kriminala na talijanske stadione, prenosi Stav.
Boiocchijeva smrt slijedi nakon smrti Fabrizija Piscitellija, osnivača grupe Irriducibili ultra povezane sa rimskim Lazijem, koji je bio poznat pod svojim pseudonimom Diabolik i koji je ubijen u atentatu usred bijela dana u rimskom parku u augustu 2020. Piscitelli je bio pod zaštitom zločinačke organizacije Camorra te se probio kao trgovac drogom koji je djelovao uz pomoć albanskih kriminalnih porodica.
Sve dok neko, kao što je vjerojatno slučaj s Boiocchijem, nije odlučio da je dosta.
Raffaello Bucci, istaknuti Juventusov ultras, pronađen je mrtav ispod torinskog takozvanog “mosta samoubica” u julu 2017. Kada je otkriven, njegov bijeli Jeep Renegade bio je na vrhu vijadukta visokog 43 metra, s ključevima u kontaktu i motoru u radu. Svjedok ga je vidio kako prilazi ogradi malo prije ponoći, što je sasvim uobičajen prizor na tom mjestu. Na istom mjestu 2000. godine ubio se Edoardo Agnelli, sin jedinac bivšeg čelnika automobilskog diva Fiata, Giannija Agnellija i bratić sadašnjeg predsjednika Juventusa, Andree Agnellija.
Bucci, koji je nakon toga bio zaposlen u Juventusu kao “saradnik” koji je služio kao veza između tribina i šefova, nije imao slične planove kao Agnelli. Međutim, u mjesecima prije smrti postao je doušnik talijanskih tajnih službi, koje su ga vrbovale da pruži informacije o vezama između organiziranog kriminala i ultrasa, posebno u vezi sa kalabrijskom mafijom. “Mrtav sam”, izjavio je Bucci nekoliko puta u mjesecima prije nego što je, prema rezultatima prisluškivanjima, pronađen mrtav u Torinu.
Bucci je bio kolateralna šteta u rastućem fenomenu, u kojem su tribine talijanskih fudbalskih stadiona pretvorene u ogromne sobe za sastanke organizacija organiziranog kriminala u svakom gradu u zemlji. Glavni posao za mafiju, posebno za ‘Ndranghetu i dalje je droga. A stadioni pružaju prostor za mnoge od tih aktivnosti, uključujući reket. Onda vođe ultrasa pomisle da su dorasli zadatku i tada nastaju problemi.
Boiocchi je proveo gotovo tri desetljeća iza rešetaka i pušten je 2018. Dok je bio unutra, uspostavio je mnoge kontakte. Ali svijet se promijenio u njegovoj odsutnosti. Milansko podzemlje kojemu je pripadao postalo je profinjenije, tiše i manje nasilno. Vratio se poput bika u prodavaonicu porculana, povrativši svoje prijestolje zahvaljujući batinama i uzrokujući raskol unutar Interovih ultrasa. S jedne strane bile su nove generacije, nezadovoljne što je posao zasjenio sam fudbal, a s druge strane stara garda.
Poslovni interes ultrasa, osim trgovine drogom i iznude, temelji se oko prodaje ulaznica za utakmice i parking karata izvan stadiona. Boiocchi je tvrdio da zarađuje 80.000 dolara mjesečno kroz te aktivnosti, po 10.000 dolara po meču. Ali želio je više. “Kako je moguće da posjedujemo Curvu, a opet jedemo tako malo?”, čuje se kako pita nekoga dok ga je policija prisluškivala.
Počeo je iznuđivati prodavače hrane u blizini stadiona Giuseppe Meazza i druge pojedince koji su pružali usluge ilegalnog parkiranja. Ali pravi posao bio je onaj sa drogama. I to je njihova poveznica s mafijom, jer ‘Ndrangheta, najmoćnija talijanska kriminalna organizacija, glavni je uvoznik kokaina iz Latinske Amerike, prenosi Stav.ba.