U austrijskoj Bundesligi među 25 sudija rijetko se sreće „stranac“, a među njima je Arnes Talić. Iako tek 30-godišnjak, već samostalno vodi utakmice najvišeg ranga u zemlji, a njegova karijera privlači pažnju i zbog više nego dobrih ocjena koje dobija. Porijeklom iz Bosne – otac iz Bosanske Dubice, majka iz Cazina – Talić je primjer kako upornost i talent mogu otvoriti vrata i izvan granica domovine.
Sudijsku karijeru Arnes je počeo veoma rano. Kao dijete maštao je da postane fudbaler, zamišljao svjetla reflektora i adrenalin na terenu. Međutim, život je imao drugačiji plan – povreda ga je odvela na novi put. U dvadesetim godinama, na nagovor oca, prijavio se na tečaj za suce i polako, korak po korak, stigao do najvišeg nivoa u Austriji. Igračko iskustvo, kaže, i danas mu pomaže – bolje osjeća igru, predviđa situacije i kontrolira teren.
Arnes redovito prati utakmice Premijer lige BiH i uvijek je spreman uskočiti ako bude potrebe za “stranim” sudijom. U dobrim je odnosima sa Irfanom Peljtom, najboljim arbitrom u BiH, a put do uspjeha u Austriji nije bio lak – prezime koje završava na “ić” često znači dodatne prepreke. Ipak, na svoje porijeklo je ponosan.
– Često sam sudio utakmice našim igračima. Ako izuzmemo mlađu generaciju koja je igrala na austrijskim terenima, bio sam na prijateljskim utakmicama sa Spahićem i Kolašincem. Sa Sejom sam se tada i ispričao, bio je u Schalkeu i bilo mu je zanimljivo vidjeti Bosanca kao suca (smijeh). Takve situacije se ne viđaju često – prisjetio se Arnes jedne prilike.
Sada, kada je zakoračio u tridesete, Talić je postavio novi cilj – postati sudija sa FIFA-inom značkom. Njegova dosadašnja karijera, bez mrlje i s konstantno visokim ocjenama, daje mu velike izglede da uskoro ostvari tu čast i postane međunarodni arbitar.
Do tada, Talić nastavlja ići svojim putem, strpljivo i vrijedno, bez prečica i kompromisa. Njegova priča pokazuje da se uz trud, upornost i vjeru u sebe mogu pomjerati granice, čak i u zemlji koja nije tvoja domovina. Svaka utakmica za njega je novo dokazivanje, a svaki zvižduk prilika da potvrdi profesionalizam i pokaže da se snovi ostvaruju – možda ne onako kako smo ih zamišljali u djetinjstvu, ali uvijek na način koji vodi ka velikim stvarima.
