zdravko Mamić, savjetnik NK Dinamo, u intervju za “Dnevni avaz” govorio je o sudskom procesu u Hrvatskoj, progonu kojem je izložen, odluci Tužilaštva BiH da ne izruči po potjernici Županijskog suda u Osijeku, ali i nogometnoj reprezentaciji Hrvatske i u uspjehu “Vatrenih” na Mundijalu u Rusiji.
Već mjesec dana ste u Međugorju. Kako Vam je u o ovoj novoj sredini?
– Osjećam se iznenađujuće dobro. Pogotovo što taj posjet i moj boravak nisu planisrani. Ja sam 72 sata prije izricanja presude bio uvjerenj da ću jahati na bijelom konju u Sudu u Osijeku i da ću čuti da sam slobodan i Nevin. I onda, znate šta se desilo. Dobio sam neke dokumente nekoliko sati prije izricanja presude i shvatio sam šta mi se sprema. Ja jednostavno nisam imao izbora i odlučio sam otiću u BiH.
Gdje god se pojavite, izazivate pažnju, ljudi Vas vole, podržavaju… Zašto je u Hrvatskoj druga situacija?
– To je notorna istina. TO sve dokazuje da sam ja u Hrvatskoj politički i ciljano progonjen. To je ta percepcija o kojoj pričate. Ovdje nema tog motiva se Mamić eliminira.
Osuđeni ste nepravomoćno na šest i po godina, a dan prije rekli ste da je riječ o montaži, pritisku Odvjetništva na pravosuđe…
-Sve ste i sami mogli vidjeti. Ja sam znao što mi se sprema. Sve sma iznio. Tražili smo da nas prime, da im sve pokažemo, sve dokumente, oni su nas odbili. To govori da oni nemaju čistu svjest. Pa, evo, ovo niko ne zna. Hrvatsko pravosuđe u svom dopisu traži od vlasti BiH da je predmet “Mamić” za Hrvatsku od izuzetne važnosti. Zamislite koliko morate biti prljavi i bezobrazni da to napišete u službenom dokumentu. Tužitelji iz Hrvatske već su bili tu i vršili pritisak na bh. pravosuđe. To je, vjeruje, jedan luđački pritisak. Ja želim da mi sude u BiH, i zašto mi se ne bi sudilo ovdje?
Jeste li spremni da Vaš predmet iz Osijeka prebace u Sarajevo?
– Da. Zašto ne. Ja sada imam neusporedivo veće povjerenje u institucije BiH. Tu mene ne gledaju niti lijevo niti desno. Na mene ovdje gledaju kao građanina. Ovdje su me pritvorili, dva puta sam bio kod suca, ali nisam vidio nijedan milimetar želje da mi se napakosti i da se zloupotrijebi sistem.
Zašto je Zdravko Mamić čovjek koji je zaslužan za uspjeh hrvatskog nogometa, razvoj igrača, odjednom postao smetnja?
– Smetam jer nisam pripadnik nijedne političke partije. Iako sam iskazao simpatije prema HDZ-u, nisam član partije. A politika ne voli neovisne. Niko ne voli slobodnog čovjeka. Oni su vidjeli da sam ja čovjek koji je sposoban napraviti velike stvari za hrvatski narod. A 48 godina sam u Dinamu, nazivali su me najmoćnijim čovjekom u hrvatskom nogometu, valjda i ja imam neke zasluge za uspjeh reprezentacije. Pa ja sam ovu djecu, Modrića, Lovrena, Kovačića, Ćorluku, doveo kao izbjeglice iz BiH. To su neosporne činjenice. Moja je zasluga što sam ljude spajao i nisam dozvoljavao da se politika miješa u nogomet.
Tužno je što ne mogu uživati u nečemu što sam stvarao. I zaista sam tužan zbog toga. Amar Osim priča o mojim zaslugama, priča Zlatko Zahovič, koji se ne može načuditi da Hrvatska ne da priznanje Mamiću. Svi me zovu. Džajić me zove. Svi me zovu i čestitaju. Vidite, ja sam te dečke učinio milijunašima. Bio sam im poput očeva. Ali, evo, niko ništa.
Koji su naredni koraci Zdravka Mamića? Planirate li preuzeti neki bh. klub, napraviti možda neki Dinamo u BiH?
– Moći ćete me vidjeti svugdje. Ići ću tražiti neke nove talete. Ali, ne razmišljam o nekom pravom konkretnom angažmanu, jer ne znam koliko će sve ovo trajati. No, ići ću u Sarajevo, ići ću da gledam utakmice. Sada su mi u fokusu Zrinjski, Brotnjo i Široki.
Bilo je špekulacija da će te preuzeti Sarajevo, Željezničar… Je li bilo nekih poziva?
– Nemam problema da radim u bilo kojem klubu u BiH. Nogomet mi je u krvi. Teče u venama. Dinamo mi je sve u životu, ali nemam problem da radim negdje drugo, da organiziram omladinsku školu, pronalazim talentiranu djecu i da nudim svoja iskustva. No za to mi je samo potreban psihološki mir. Ali, vidjet ću koliko mi prilike dozvole zbog sigurnosne situacije.
Na šta konkretno mislite? Ima li razloga da sumnjate?
– Maloprije sam dobio poziv u kojem se tvrdi da postoje ozbiljne informacije da se sprema moja otmica. I nije to prva informacija. Ja sam ovdje čuvan. Ljude me stalno čuvaju. Nikad nisam znaod a će me u životu čuvati, ali nikada nisam pomislio da mi neko može nauditi. Čak ni kada su me propucali.