Zdravko Mamić bio je gost emisije Sportlight na srpskom Sportklubu.

Godinama je Mamić važio za čovjeka za kojeg se baš sve pitalo u hrvatskom fudbalu, ali o nekim stvarima dosad i nije baš govorio.

Osim što su susjedi pitali Mamića šta sada misli o regionalnoj ligi koju je nekada zagovarao, da li bi ikada mogao voditi neki klub u Srbiji, zanimalo ih je i na koji način je istovremeno vodio Dinamo i Lokomotivu.

Treba istaknuti kako je zbog nepravilnosti satelitski Dinamov klub kažnjen jer nije smio igrati u Prvoj ligi, ali kazna nije izvršena jer je HNS tu odluku donio godinama nakon ulaska Lokomotive u HNL.

“Ja sam u osnovi tog velikog djela jer se taj klub prije nekoliko godina ugasio. Inače, to je klub koji je igrao jugoslavensku Prvu ligu, koju su igrale mnoge jugoslovenske veličine. On je stariji od Dinama. Taj klub niko ništa nije pitao, osim ove budaletine Mamića, koji je rekao: ‘Uzimamo taj klub da vratimo njegovu svjetsku tradiciju.’ Uzeli smo ga kada je ispao iz četvrte lige i ja sam frajeru, koji je bio predsjednik toga kluba, dao popis ljudi i rekao da održi skupštinu. Bio sam postavljen za predsjednika tog kluba, tada je to bilo moguće. Bio sam prvi predsjednik tog kluba prije par godina, a bio sam izvršni direktor Dinama. Mic po mic sam ga počeo dovoditi u red i svake godine smo išli po rang više. Ja sam se u jednom trenutku maknuo jer to nije bilo normalno ni zakonski, ali ovo sve što mi radimo, to je sve lažno prikazivanje i prijevara. O tome pričam cijelo vrijeme”, ispričao je Mamić, pa nastavio:

“Radimo po propisima jer da ne radimo, već bi FIFA, UEFA ili HNS ugasili te klubove. Samo se koristimo propisima takvima kakvi jesu. Ako postoji mogućnost da posudimo igrača, mi to učinimo. Ako postoji mogućnost da od njih kupimo igrača, mi ga kupimo i platimo za to. Prema tome, ne znam što je tu sporno. I sada, mi spasimo jedan ozbiljan klub koji je nestao, a s druge strane imate klub koji je stvoren 1903. – to je NK Zagreb. On je nestao, u četvrtoj je ligi i niko ne pita za njega. Niko se ne bavi time. Niko se ne bavi rezultatima i tradicijom Cibone, što je s tradicijom drugih zagrebačkih veličina, Mladosti, vaterpola… Kažu, nije valjao komunizam, pa kako to? Ljudi su pjevali i gradili mostove, pruge, autoputove, sve za mladost – hrvatsku, jugoslavensku, srpsku mladost. Danas to rade razne privatne firme. Koga vi, s proštenjem, je*ete?”

Bez problema bi preuzeo Crvenu zvezdu ili Partizan kad bi imao priliku.

“Vidjeli ste da je Dinamo multikulturalan klub, kada je dovođenje igrača u pitanju. To je višenacionalan klub u kome nacionalnost nije uvjet za igranje. Naprotiv, u Dinamu igraju sve nacionalnosti – muslimanske, srpske ili bilo koje druge. Nemam nikakav razlog zbog kojeg ja sutra ne bih radio u Crvenoj zvezdi ili u Partizanu jer su to za mene institucije. Kada ne bih imao bolju situaciju, da nisam u Dinamu i da na tržištu u normalnim, uređenim okolnostima imam takvu ponudu, zar to ne bi bila privilegija za mene? To ne bi bila kazna. Ja se na to ponosim, iako znam da ću zbog toga imati mnogo problema. Ne želim biti u koloni ljudi koji sotoniziraju narode, ali ću biti na braniku onih koji će pokušati diskreditirati zle pojedince koji štete našim narodima. Želim promovirati ljudske vrijednosti, normalne vrijednosti, a i ja sam bio grešan i zato se ispričavam ako sam nešto nekada pogrešno napravio”, rekao je Mamić.

Ponovio je da je imao veliku zaslugu u osvajanju srebra hrvatske reprezentacije.

“Notorna činjenica je da je u reprezentaciji, koja je bila druga na svijetu, od 21 igrača bilo 14 igrača Dinama. Kao što je činjenica da je na posljednjoj službenoj utakmici hrvatske reprezentacije 10 igrača završilo na terenu koji su prošli Dinamovu školu. Moram reći da odgovor zašto Hrvatska postiže tako dobre rezultate kao reprezentacija glasi: nismo uspjeli ne znam kojim čudom. Uspjeli smo jer je pobijedilo hrvatsko zajedništvo. Znači – navijači, igrači i mediji su jedno. To je odgovor zašto Hrvatska ima rezultat. Jednim dijelom je to odgovor zašto Srbija nema rezultat, iako sam ja u više navrata rekao da nisam siguran da Srbija pojedinačno nema bolje nogometaše od Hrvatske. Sigurno ih ima više, veća je baza. Siguran sam da je problem Srbije isključivo to što nije stvorila zajedništvo. Sada imamo prilike svaki dan gledati utakmice, pa vidite da je jedna skromna Atalanta, koja prvi put igra Ligu prvaka, držala u šaci jedan moćan PSG do 90. minute. Ili da je Leipzig pobijedio Atletico, koji ima tradiciju da skoro svake godine igra polufinala Lige prvaka. Šahtjor je u polufinalu EL-a. Pokazuje se što je zajedništvo.”