Novinari su mjesecima pritiskali NSBiH i tadašnjeg selektora Blaža Sliškovića. Tražili su da se pozove Harisa Medunjanina, u to vrijeme omladinskog reprezentativca Holandije. Tada su u reprezentaciji igrali Sergej Jakirević, Dušan Kerkez, Mladen Bartolović i drugi… Nije bilo mjesta ni za Elvira Rahimića, pa ne čudi nezainteresiranost Saveza za “tamo nekog Medunjanina”…
Dolaskom Ćire Blaževića sve se promjenilo. Prije Ćire Fuad Muzurović je vratio Rahimića, a potom je debitirao Haris. Debitantski nastup imao je protiv Portugala u Zenici. Munib Ušanović je pripremio hrpu papira prema FIFA-i i čekao, ali Ćiri se nije čekalo.
“Zvat ću ja Blatera da mi to riješi kako zna. I što prije. Ne sutra već danas”- galamio je, prijetio, alarmirao Ćiro. Tako će i biti. U Vinodolskom na mini pripremama stigao je haber.
Medunjanin je dobio zeleno svjetlo. Može igrati za BiH- javili su Munib Ušanović i Jasmin Baković koji su radili na dokumentovanju Medunjaninovog “predmeta”. I tako je Haris debitirao za BiH. S dva efektna gola na Kipru spasio je Baždarevića i odveo BiH u baraž, a selektor mu se “zahvalio” tako što ga stavio na klupu protiv Irske.
Medunjanin nikad nije zakazao. Njegova je reprezentativna karijera bez mrlje. Bilo je efektnih golova, na prečac je postao ljubimac navijača, pripadao je “klanu” Begovića, Zukanovića, Kolašinca, Ibiševića, Lulića… Bolje upućeni u zbivanja oko reprezentacije pričali su kako je Medunjanin jako patio zbog nepravde Saveza prema Ervinu Zukanoviću uoči polaska za Brazil. Slučajno ili ne jedan po jedan odlaze iz reprezentacije. Ostat će upisano zlatnim slovima da je Haris Medunjanin bio jedan od najboljih igrača u postavi koja je izborila plasman na svjetsko prvenstvo. Profesionalac kakvih je malo na nogometnoj sceni!