PIŠE: Remzija Šetić
U svakodnevnoj upotrebi među sportašima, trenerima, ljudima u svakodnevnom životu, susrest ćemo termin „mentalne čvrstoće“ (eng.mental tougness).
Mentalna čvrstoća je nezaobilazan faktor uspjeha u vrhunskom sportu jer je svima jasno i dokazano da vrhunske rezultate postižu samo osobe koje imaju visok nivo mentalne čvrsoće koja im omogućava da realiziraju svoje motoričke potencijale.
Koncept mentalne čvrstoće prvi je definirao Nideffer (1976), a tim sportskih stručnjaka je procijenio da u ovaj koncept ulaze: samopouzdanje (confidence), koncentracija (concentration), kontrola (control) i izazov (challenge). Ova četiri faktora koji sačinjavaju mentalnu čvrstoću direktno utjeću na sportsku izvedbu.
Yukelson (2007) navodi da je mentalna čvrstoća vezana za sportsku izvedbu prirodna ili razvijena psihološka „oštrina“ koja sportašu omogućuje da se: (1) općenito može boriti bolje od svojih protivnika u odnosu na mnoge zahtjeve (takmičenja, treninga) koji su važni za sportsku izvedbu, i (2) može biti dosljedniji i bolji od svojih protivnika u preostalim osobinama kao što su usmjerenost pažnje, samopouzdanje, istrajnost i kontrola. Dakle, mentalna čvrstoća može biti prirodna (urođena) ili razvijena – znači trenirana. Imamo sreću ako dobijemo sportaša sa urođenom mentalnom čvrtoćom, ali takvih je danas malo, pa nam je nužno da o tome više razmišljamo i razvijamo kod naših sportaša.
Ključna komponenta mentalne čvrstoće je treniranje svog „uma“ da djeluje pouzdano, da može prevazići frustraciju i negativnu (pretjeranu) samokritičnost (da kontroliramo emocije). U sportu, mentalna čvrstoća je sposobnost da se sportska izvedba održi na optimalnom nivou tokom takmičenja. Nepredvidljive situacije, teškoće u izvedbi su najbolji pokazatelji stabilnosti izvedbe pojedinog sportaša, dok je konstantnost sportske izvedbe na vrhunskom nivou osnovni pokazatelj nivoa mentalne čvrstoće.
Ekipe, pojedinci, koji ne ostvaruju kontinuitet u uspjesima, puno osciliraju u izvedbi, teško se vraćaju na svoj optimum, najvjerovatnije imaju slabo ravijenu mentalnu čvrstoću.
Istraživači iz sportske psihologije su proučavali mentalnu čvrstoću i otkrili sljedeće psihološke karakteristike povezane s mentalno čvrstim vrhunskim sportašima: vjerovanje u sebe (samopouzdanje), motivaciju (unutrašnju motivaciju i želju za uspjehom), usmjerenost pažnje na bitne sadržaje takmičenja (sposobnost potpune koncentriranosti na zadatak i proces, promjene smjera pažnje po potrebi, otpornost na distraktore), upravljanje negativnim emocijama (prihvatanje anksioznosti kao sastavnog dijela takmičenja, kao i pronalaženje načina kako se s njom nositi).
Trening mentalne čvrstoće usmjeren je na osnovna područja ovog koncepta: samopouzdanje, kontrolu negativnih misli i emocija, kontrolu usmjerenosti pažnje, vizualizaciju, kontrolu pozitivne energije, motivaciju i kontrolu stavova. Mentalna čvrstoća nije preduvjet sigurnog uspjeha jer preduvjeti mentalne čvrstoće su tehnička i kondicijska pripremljenost sportaša.
Mentalna čvrstoća je nezaobilazan psihološki konstrukt o kojem se treba voditi računa tokom razvoja sportaša, selekcije za takmičenja, i tokom psihološke pripreme pred takmičenja. U konačnici, mentalna čvrstoća uz prethodno optimalne tehničke i kondicijske elemente sportaša je preduslov vrhunskog sporta. Koliko mi vodimo računa o ovome? Na to pitanje nemamo odgovora. Praćenjem sportskih takmičenja u Evropi možemo vidjeti da se na vrhunskom nivou na ovome ozbiljno radi, a dokaz za to su završnice takmičenja bilo kojeg sporta i veliki broj inznenadnih rezultata i promjena.
Za kraj, preduslov razvoja mentalne čvrstoće i postizanja vrhunskih rezultata je sistematičan, planiran i dugotrajan rad, bez muljanja i petljanja, ili pak muljanje i petljanje u sportu nekome i pomaže da postane mentalno čvršći ali ne za vrhunske sportske rezultate?!