Predrag Mijatović se prisjetio, za srpski BBC, 1987.godine, generacije Jugoslavije koja je tada postala omladinski prvak svijeta.

“Nisam osoba koja žali za stvarima iz prošlosti, ali da smo ostali zajedno, vezali bismo tri ili četiri velika takmičenja i uz veliku dozu sreće, verovatno bismo osvojili neku titulu.”

Za razliku od ostalih nogometnih reprezentacija s prostora bivše države, Hrvatska ima kontinuitet dobrih rezultata.
“Imaju igrače u najvećim svetskim klubovima. Takvi nogometaši znaju odigrati kad je gusto.”

Prisjetio se i utakmice Hrvatske i Jugoslavije u kvalifikacijama za Euro 2000., kada je Zoran Mirković uhvatio Roberta Jarnija za međunožje pa dobio crveni karton na Maksimiru.
“Ogromna je bila tenzija. Prva misao bila mi je – žao mi Mirkovića, mnogo nam je značio. Ali i to se događa. Onda sam rekao – moramo izdržati do kraja. Kako je meč odmicao, bio sam sve sigurniji da ćemo uspeti.”

On je rekao kako je imao sreću da mu se ostvari najveći san.

„Poštujem sve velike klubove u Evropi, ali san svakog kada počne da se bavi fudbalom je da obuče dres Reala jednog dana. Ko kaže da nije tako, verovatno baš i ne govori istinu. Real je najveći klub koji nosi i ogroman pritisak, to igrači moraju da shvate čim dođu”, kaže nekadašnji reprezentativac Jugoslavije.