Rijetki su vječiti derbiji u kojima su oba tima uzdignute glave napustili teren. Pogotovo treneri koji su očito sretni i zadovoljni što nisu bili gubitnici, makar je prvo kolo historijske Lige 12 eventualni poraz bi gubitnika obilježio i bio uteg za vratom kroz sezonu.

Ako se odbije unaprijed očekivana zahvala navijačima za podršku, čestitke svojim igračima Miloš Kostić i Almir Hurtić poslali su lošu poruku javnosti. Ako je ovo najbolje što su nam dala dva mlada trenera, jer stručnjaci još nisu, pitanje je da li će ikad biti, ako znamo da su Željo i Sarajevo ponajbolji klubovi, da su igrali u prelijepom ambijentu, u što ne računamo divljanje po tribinama, onda nemamo pretjeranog razloga radovati se Ligi 12.

Obojica su šahovskim riječnikom rečeno često žrtvovali damu za pješaka. Miloš Kostić ako već u toku zagrijavanja i u otvaranju utakmice nije primjetio nervozu ”pojačanja” Senada Husića onda je neshvatljivo zašto je ostao miran nakon nepotrebnog divljačkog starta kada je ovaj igrač zaradio prvi žuti karton, neshvatljivo da se Kostić upustio u avanturu i ostavio Husića u igri. Taj detalj uspavanke slovenskog ”stručnjaka” podsjetio nas je na prošlosezonski derbi na Koševu.

Gotovo identična situacija u prvom poluvremenu, Siniša Stevanović ulazi nervozno u utakmicu, popust Husića prerano dobiva žuti karton, a Edis Mulalić, tadašnji trener reagira kako i treba. Podiže Kerima Memiju sa klupe, a Stevanovića šalje u svlačionicu, taj potez Mulalića riješio je praktički vječiti derbi. Kasniji tok utakmice je okrenuo vodu na Željin mlin, a Plavi su slavili golom Miroslava Stevanovića.

Kostić nije morao znati za ovaj sitni detalj, ali kao pravi trener morao je znati šta se može očekivati od prenervoznog Husića.

Nažalost, ni Almir Hurtić, koji se brzo uživio u ulogu specijaliste za velike utakmice, nije se proslavio. Umjesto da sa ”figurom” više u polju pritisne Željinu zadnju liniju, Hurtić se zadovoljava sa stihinskim napadima, odnosno jalovom terenskom incijativom. Premda na klupi ima kapitalce i rasne igrače, Hurtić se na izmjene odlučuje tek nakon neočekivanog vodstva domaćih. Umjesto da iz igre izvede nekog od defanzivaca, konkretno jednog od dvojice suvišnih štopera te pojača vezni red i napad, Hurtić tek u finišu uvodi Benku, a potom i Husejinovića, što mu se isplatilo, ali samo zbog nemoći domaćina, a nikako reakcije s klupe.

Nakon vječitog derbija, može se reći, da oba tima i dalje imaju evropske aspiracije, koje podhranjuju sa kvazi pojačanjima, ali nemaju viziju kako dočekati prvo kolo u Evropi. Za takvo nešto potrebno je daleko više od prikazanog na Grbavici, te je nužno u takvim momemntima naći prave trener, odnosno stručnjake što Hurtić i Kostić svakako nisu i daju za pravo navijačima oba kluba da žale što u subotu Bordo i Plavi tim nisu vodili njihova djeca Dženan Uščuplić i Edis Mulalić.