Mirsad Hibić je jedan od najcijenjenijih i najpoštovanijih fudbalera koje je naša zemlja imala. Zasluženo. U potpunosti. Svojim zalaganjem i profesionalnim pristupom je osvajao srca navijača. I ne samo navijača ekipe za koju je igrao, nego i protivničke. Nije bilo bitno da li igra za klub ili za reprezentaciju. Prijateljska utakmica je imala isti značaj kao i derbi meč sa Real Madridom.
Hibić je rođen u Zenici prije 48 godina. Svoje prve korake je napravio u Čeliku. Za Čelik je odigrao tridesetak utakmica, a onda je preselio na Poljud gdje se uskoro nametnuo kao standardni prvotimac. Sa Hajdukom je dosta uspješno igrao i europska takmičenja. Četiri sezone su bile dovoljne da ga preporuče klubovima iz najjačih liga.
U sezoni 1996/97 je prešao u Sevillu, koja je u tom periodu prolazila kroz turbulentan period. Tu je ostao četiri godine i imao je šansu da pređe u madridski Real, ali je zbog riječi koju je dao Atleticu odbio jedan od najjačih klubova na svijetu. Za Jorgandžije je igrao tri sezone, te je čak bio i kapiten.
A onda je uslijedio šokantan potez. Hibić se penzionisao sa samo 30 godina. U legendu je otišao tiho i mirno. Besprijekorna karijera je imala upravo takav kraj.
Što se tiče njegove karijere u najdražem dresu, Mirsad je debitovao u aprilu 1996. godine u prijateljskoj utakmici protiv Albanije. Za reprezentaciju Bosne i Hercegovine je odigrao 36 mečeva. U 14 mečeva je nosio kapitensku traku. Oproštaj je uslijedio 2004. godine u prijateljskoj utakmici protiv reprezentacije Finske.
Zaista je šteta što nikad nije zaigrao sa reprezentacijom na velikom takmičenju. Ali i bez toga, Hibić će ostati upisan zlatnim slovima u fudbalsku historiju Bosne i Hercegovine.