Piše: Mladen Bošnjak
Još mi zvoni u ušima prošlogodišnja vriska zbog situacije u Veležu, još oko mene frca perje od silne graje koja se digla zbog propadanja „simbola Mostara“, zbog urušavanja kluba koji je „više od kluba“. Zapomagali su navijači, bivši igrači, treneri, novinari… Održavane su skupštine, redovne i izvanredne, imenovani su, pa ekspresno smjenjivani, spasitelji i mesije… Prozivan je grad Mostar, kanton, država… Rješenje niko nije nudio.
Pozivanje na blistavu i slavnu prošlost, očito, nije pomoglo. Ni svi februari, ni sedam narodnih heroja, ni pomalo pretjerano forsiranje antifašističke tradicije. Ništa pomoglo nije. Velež je ispao u drugu ligu. I u tom rangu „Rođeni“ zauzimaju lošu poziciju, onu koja vodi do Cima, Klisa, Vira, Šujice, Blagaja… Ali, niko ne pali alarme. Ili jest, samo se ne čuje. Ne oglašava se ni Vaha, valjda obuzet problemima u Japanu, i Duško zanijemio, Mara također. Navijači se pomalo osiplju, sponzori reagiraju na kapaljku, od Veleža jošte ime živi. Samo ime. I uspomene. No, iz dana u dan sve je manje onih koji mogu oživjeti te uspomene, sve je manje onih koji se sjećaju „crvenog Mostara“, sve je manje onih koje je „ista ljubav spajala“.
Danas je, dakle, situacija gora nego ikad. Danas, ako već nije kasno, treba biti glasan, ali i racionalan. Treba se okanuti zazivanja bolje prošlosti, treba odstraniti ideološke natruhe, i, konačno, početi spašavati Velež.
Ljubo Bešlić i Ibro Rahimić, sad zasad, ključni su ljudi oporavka kluba. Ako im se priključi pokoji zdrav biznismen, ako se navijači skupe na hrpu, ako proradi, ali na pravi način, omladinska škola, mogli bi doći vedriji dani za „Rođene“.
Gubiti energiju na Bijeli brijeg, istraživati ko je htio ugasiti Velež, kome smeta petokraka, i slične besmislice, apsolutno su pogrešni smjerovi koji su Velež i doveli na dno druge lige.
Još mi zvoni u ušima lanjska vriska, još odjekuju apeli za spas, a Velež sve više tone. Sada ne vrišti niko. Samo udruge navijača tvrde da neće dozvoliti da se Velež ugasi. Ma, šta to značilo. Spasitelja nema ni na vidiku.
Hoće li s proljećem sunce granuti i u Vrapčićima? Nadati se je da hoće.
