Ima jedan Kakanj. Rudarski Kakanj. I sportski Kakanj. Jedan od najsportskijih gradova u BiH. Ne zna se u čemu su uspješniji; u nogometu, odbojci, muškoj i ženskoj, košarci… Kakanjski sportaši briljiraju na domaćoj i internacionalnoj sceni u borilačkim sportovima. A, tek atletika. I Amel Tuka. I opet Kakanj…
ZELENI I CRVENI
U ovoj priči fokusirat ćemo se na nogometne klubove. Preciznije na dva kluba, Rudar i Mladost.
Rudar je “stariji brat” Mladosti.I klub je s bogatom tradicijom. Rudar je dao vrhunske igrače. Klase za ono vrijeme. U šezdesetim, sedamdesetim i osamdesetim godinama, boje Rudara branili su igrači koji su ostvarili zapažene karijere. Trebalo bi vremena i prostora nabrojati sve igrače, od kojih su neki osvajali evropske kupove. Gavran, Buza, Marković, Gafurović, Dautbegović, Hafizović, Perica, Bloudek samo su neki od brojnih asova koji su nosili “zeleni” dres… Ima ih na desetine…
Današnji Rudar nije ni sjena nekadašnjeg moćnog kluba. Godinama tavori u Prvoj ligi Federacije. Zašto je to tako, znaju ljudi koji su vodili ili danas vode klub. Ima naznaka da bi, napokon Rudar mogao kandidirati za plasman u elitni rang. U “Ligu 12”. Sve se čini i radi u tom pravcu.
Premda “zeleni” imaju tradiciju, ime, bogatu historiju, vjernu publiku i sponzore, čini se da nemaju lidera, kakvog ima Mladost.
Mladost ima Mensura Mušiju, sportskog radnika, menadžera, vizionara, uspješnog biznismena. Neopterećen prošlošću, bez ikakvih kompleksa, bez želje za medijskim eksponiranjem Mušija gradi klub iz temelja. Poštujući tradiciju, ali uvažavajući suvremene tržišne zahtjeve, gradi infrastrukturu, manire, udara čvrste temelje.
Mušija ne pravi tim od sezone do sezone; to je prepustio trenerima, struci, on poput šahovskog velemajstora ima deset poteza unaprijed.
Prije šest sedam godina na stadion Mladosti moglo se igrati pod maskama. Bijeli dresovi bili su u toj boji samo dok se nije krenulo s centra, a potom su sive nijanse dominirale na opremi. Na tribine je dolazio samo ko je morao. Ni službena lica nisu se zadržavala duže negoli je trebalo podići isplatu. Doboj je bio “ozračena siva zona”.
SPORTSKA OAZA
Danas je Doboj sportska oaza. Danas je dio oko stadiona postala šetnica i mjesto gdje se rado dolazi. Klupske prostorije, trofejna sala, restoran danas su među najbolje uređenim prostorima na stadionima u BiH. I obližnji industrijski kompleks cementara “miriše na lijepu sportsku priču”.
Kolorit boja na i oko stadiona, prirodna trava, vještački tepih, svježe ofarbana ograda, nove stolice na tribinama, reflektori, moderno uređen prostor za novinare i komfor za navijače, krasi sportski kompleks u Doboju.
“Da me netko helikopterom spustio ovde ne bih znao jesam li na nekom njemačkom ili španskom stadionu”- kazao je sportski radnik iz Rijeke koji je nedavno posjetio stadion Mladosti i ostao zadivljen onim što je vidio u predgrađu Kaknja.
Fasciniran je i manirima klupskih operativaca, te posebno ponašanjem navijača. Igračkim potencijalom najviše.
“Ramović i Brkić su klase od igrača. Nisu jedini. I Karahmet je kalibar za velike domete”- kazao je Tiho Tomić, sportski radnik iz Hrvatske.
Doboj i Mladost najviše nas podsjećaju na Hofenhajm iz vremena kada su Vedad Ibišević i Sejo Salihović briljirali igrajući za taj tim. Mensur Mušija je poput Hofenhajmovog tvorca Ditmara Hoppa, koji je izgradio jedan od najljepših nogometnih kompleksa u Njemačkoj.
KAO DITMAR HOPP
Ima još nekih poveznica između njemačkog biznismena Hoppa i Mušije, ali ima i nekih sitnica koje Mušijin i uspon Mladosti čine svojevrsnim podvigom u odnosno na ono što je uradio Hofenhajm. Njemačka je uređena zemlja, gdje će vam se, od običnog čovjeka do vlasti, nakloniti do poda za ono što gradite. U našem “vilajetu” će uživati u blagodetima koje ste sagradili za nova pokoljenja, za njihovu djecu, ali će nostalgično žaliti za vremenima kada se na stadionima ganjalo službena lica, a na tribine dolazilo da se istrese na sve oko sebe.
Sportski kompleks koji niče prevazilazi lokalne okvire. Priča o Mladosti tek dobija filmski rasplet. Mušija jeste sportski radnik, ali ni nalik na ovdašnju nogometnu “elitu”, koja je za janje i dnevnicu spremna sve učiniti. Naravno na štetu nogometa. Mušija je po svim osobinama sportski radnik po evropskim kriterijima, ali srećom da je u našem vilajetu. Srećom po Mladost, po Kakanj, srećom za bh. sport, pa i državu. Bosni i Hercegovini trebaju lideri, graditelji i vizionari poput Mensura Mušije.
Ovo je prvo poluvrijeme priče o “MMM”, o Mladosti i Mensuru Mušiji.
(R.S./Sportske.ba)
