Piše: Mladen Bošnjak
Iskreno, nisam načistu sam sa sobom hoće li mi zimska stanka u Premijer ligi produbiti slabašnu želju za domaćim nogometom, ili će mi donijeti tromjesečni mir, osjećaj blaženosti i idile, i potpuni zaborav na mizerno loptanje po (pri)gradskim oranicama širom BiH.
Nije tako strašno što ja nisam načistu, nego je upravo pogubno što pauza nosi i neizvjesnost ogromnom broju igrača i nekolicini klubova. Primjerice, kako će bilo koji igrač Čelika biti spokojan tijekom zimskih praznika. Kako će članovi vodstva kluba čestitati Novu godinu? Ima li netko na bijelom svijetu da planira angažirati ponekog igrača Viteza, kakve će misli moriti stručne štabove ovih davljenika?
Čime će se u zimskom tromjesečju baviti tuzlanski ispodprosječnici koji su ugled Slobode, građen desetljećima, srozali na najnižu razinu? Hoće li im nedostajati odvratna kaljuža s naših „stadiona“, hoće li im faliti prazne, sive i hladne tribine, hoće li ih uspavati to neaktivno tromjesečje…?
Hoće li netko u upravi Zrinjskog, možda, početi razmišljati o ponekom Mostarcu u prvoj ekipi, hoće li nadolazeća studen zamrznuti jeftinu rasprodaju Željinih bisera, hoće li netko u zimskom blaženstvu usniti kakva investitora, kakvog Rusa ili Arapa? Kako li će sudačka bijeda prebroditi taj sušni kvartal, dugo, predugo tromjesečje bez namještanja i „narukvica“?
Kako će, na koncu, mediji preživjeti zimsku stanku? Lako, bez velikih naprezanja i dodatnih aktivnosti. Naime, sad će krenuti lavina nerealnih priča, izjava, uvjeravanja… Sad će početi frcati milijuni, sad će pola Europe tražiti „tog i tog“ anonimusa, sad će pripreme. U pravilu nikad bolje pripreme, svi će biti zdravi, spremni,svi će pucati od snage…
Ipak, što se mene tiče, valjalo bi sve to prečuti, valjalo bi čuvati zdravlje, uglaviti se u neki planinski bungalov i slušati čarobni zvuk tišine. I pisati, svakako, ali o nekoj davnoj mladosti, o punim stadionima, o nekadašnjim zimskim pripremama, o nekadašnjim predsjednicima, trenerima… Pisati o nogometu da bi na taj način skratio predugu zimsku stanku. A da bi se pisalo o nogometu u Bosni i Hercegovini moramo se vratiti desetljeća unatrag. Barem ja!
Šta je ovo danas, ja nisam načistu?!