Trener tuzlanske Slobode Edis Mulalić, govorio je danas na press konferenciji uoči utakmice sa Posušjem na gostovanju u okviru Prve lige FBiH.
Pobjeda u gostima nad GOŠK-om u Gabeli dala je snažan stimulans Tuzlacima, koji bi se eventualnom pobjedom i Posušju u poptunosti vratili kao kandidat za ulazak u Premijer ligu.
“Ovdje nas očekuje jedna teška utakmica. Možda ekipa sa najvećim brojem i iskustvom, sa nekim brojem premijerligaških igrača. Znamo šta nas čeka. Pratili su sigurno oni nas, mi njih. Trenirali smo dobro. Koliko je dobro, vidjet ćemo poslije utakmice”, rekao je Mulalić.
“Pokušat ćemo sve da damo, da napravimo dobar rezultat. Negdje volio bih, a već smo negdje na pravom putu, da ekipa zna šta hoće. Glupo je nešto otkrivati šta hoćemo, kako hoćemo i vrlo je bitno da se vidi da nešto treniramo. Tako da se nadamo najboljem”, govori Mulalić.
Osvrnuo se i na situaciju sa igračkim kadrom.
“Što se tiče igračkog kadra, Galić nam se povrijedio, sigurno neće igrati. Mišić je malo obnovio povredu. Nije ništa strašno, mislili smo da je gore. Negdje je imao sreće u nesreći.
Ovi se vraćaju, neki koji su bili bolesni, imali neku virozu tokom sedmice – Kruži, Uroš Mali. Tako da, osim Galića, ostali su svi na raspolaganju. Nadam se da ćemo napraviti dobar rezultat. Eto, to je nešto ukratko što se tiče same utakmice.”
Na pitanje da li još ima prostora za napredak, nakon što je podigao ekipu svojim dolaskom Mulalić odgovara:
“Ma kako ne. Neke stvari, hajde individualno, isto pričam sa igračima. Znači, negdje, ne potcjenjujući ničiji rad prije mene, a skroz je dijametralno suprotno od onoga što su oni do sad radili.
I oni – ja, kapa do poda – koliko su stvari za neke tri sedmice uspjeli da prenesu na teren. Najjača informacija, mogu ja „zlatom“ trening dati, ako ne uspijemo to mi prenijeti na utakmicu. Negdje je moć igrača da to sve što hoćemo i isplaniramo sprovedemo”, govori on.
Potom nastavlja obrazlagati:
“I obično treneri, tu je glavna „muka“ – da prebaciš trening na utakmicu i da radiš sutra. Neke stvari su potpuno nove s njima. Neke stvari koje ja hoću njima zahtijevaju još puno više fizike, neke ove stvari da u tempu istrčimo svih 90, ako treba i 120 minuta.
Na dobrom smo putu, ali da se bore sami sa sobom – bore se. Jer ja mislim, opet zamišljam neku svoju ekipu, a pogotovo Slobodu.
Sloboda nikoga ne smije da se boji. Sloboda mora da se nametne gdje god igra i bilo ko da igra za Slobodu. Nekad će to biti pozitivan rezultat, nekad neće, ali da imaš nešto svoje.
Sloboda je 1919. godina, znači obavezuje. To nije pritisak, nego je to samo motivacija. I ti momci da znaju gdje su i šta su.
Sigurno narod ovdje i svud zna prepoznati kad je to pošteno i kad je ispravno.
E sad, kažem opet, nekad će otići u dobrom pravcu, nekad neće, ali bitna je neka vizija i neka ideja. Kažem igračima, potpuno je novo. Još to oni traže.
Imamo barem još 60 posto prostora za napredak, u svim segmentima. Bilo posjed, bilo ganjanje, bilo prekidi – milion je tih stvari. Kako ja to zamišljam.
I nije to još kako ja hoću u potpunosti. Ja sam tu malo, što se kaže, perfekcionista. Kad ga radiš, uradi ga kako treba, ali ga nemoj nikako raditi. Eto, to je negdje”, zaključuje Mulalić.
