Igor Pamić je nakon povratka u Podgoricu dao otkaz na mjesto trenera OFK Titograda, a iste noći mu je ukraden skupocjeni BMW X5 s karakterističnim registracijskim oznakama PU-8888-IP. Hrvatskog stručnjaka je na klupi kluba iz Podgorice naslijedio Edis Mulalić.

„Sve to zapravo nema smisla. Ovdje sam došao motivisan borbom za naslov prvaka, ali s kim, zar bez petorice glavnih igrača koji su nosili jesenski teret, naravno i bez trojice obećanih pojačanja. I to pred usamljenih 50 gledatelja na stadionu kod Starog aerodroma“, bez dlake na jeziku izjavio je Pamić.

Na pitanje kako to da je dolaskom u OFK Titograd nakon samo devet kola postao hit prvenstva te primio samo dva pogotka u jesenskom dijelu prvenstva, Pamić je rekao:

„Taktikom smo zbunili protivnike, dosta tanke u toj domeni. Tako se dogodilo pa smo senzacionalno držali prvo mjesto. Strašno nas je zatim poremetila odredba o jednom igraču mlađem od 21 godine koji mora, ne samo početi utakmicu, već odigrati je do kraja. To je sjajno radio Balša Banović, ali doživio tešku povredu prednjih križnih ligamenata. Njegov nasljednik je u tri nastupa skrivio gubitak sedam bodova i tu se sve zakompliciralo.“

Zato je komentar o ukradenom automobilu, svakako, izjava dana:

„K vragu i auto, nabavit ću novi. Više žalim za prvoklasnim istarskim pršutom koji je bio u njemu.“

Krađa se, kako ističe, nije desila slučajno.

“Skoro pola godine sam bio tu, sa svojim automobilom. A sada, kada sam došao na jedan dan, dogodila se krađa… Neko je vjerovatno znao da dolazim, da ću ostati samo jednu noć.

Pamić o svemu priča emotivno, a objašnjava i zašto se nije previše uznemirio:

“Meni se u životu dogodila i puno gora stvar, ostao sam bez sina. Od tada sve gledam drugim očima. Ukrali su mi automobil, tako je izgleda moralo da bude, idem dalje.

Za svoj BMW je, ipak, kako naglašava, bio emotivno vezan.

“Sa njim sam bio u četiri različita kluba kao trener. Kao da je on mene vozio, a ne ja njega. Ne znam šta će biti, policija je profesionalno odradila uviđaj i odradiće posao najbolje što može. Ne znam da li mogu da nađu automobil.

Igor Pamić na kraju poručuje da ni ova neprijatnost neće pokvariti utisak o polugodišnjem boravku u Podgorici i Crnoj Gori.

“Ti što su to uradili, to nisu normalni ljudi. Oni nisu vrijedni pomena. Ja sam u Podgorici upoznao puno divnih ljudi i želim da boravak na klupi OFK Titograda pamtim po njima.”