Poznati bh. sportski novinar Sabahudin Topalbećirević večeras je na Facebooku organizovao live razgovor sa Husrefom Musemićem. Trofejni trener Sarajeva odgovarao je na brojna Bahina pitanja kao i pitanja publike. Musemić je kazao kako vjerovatno više nikada neće biti trener Sarajeva, izdvojio je nekoliko fudbalera kao primjer sa kojim je radio, govorio o Želji i Sarajevu, svom odnosu sa Amarom Osimom, izdvojio najdražu trenersku utakmicu, sjetio se Genka, pa i perioda provedenog u Tuzli kao trener Slobode.

Musemić nije ponovo želio govoriti o otkazu u Sarajevu, koji mu je teško sjeo i zbog kojeg se pred kamerama i rasplakao. Govorio je i o svom boravku u Tuzli, gdje je sa Slobodom bio nadomak dva trofeja, ali je na kraju završio kao vicpervak lige i finalista Kupa.

– Meni je jako lijepo bilo u Tuzli. Upoznao sam puno dobrih ljudi, stekao dosta prijateljstava. U svakom poslu pa i našem gleda se rezultat. Imali smo dobre rezultate, dobro smo igrali. To nije zasluga samo moja. Ne ljutim se na nekoga ko drugačije misli. Svi koji istinske vole Slobodu mogu biti zadovoljni tim periodom, kazao je Musemić.

Progovorio je i o odnosu sa Amarom Osimom.

– Sa Amarom imam jako dobar odnos. Pošten je kao čovjek, a onda dobar kao trener. Čuo sam se sa njim prije dva-tri dana. Razgovarali smo i dogovorili se da ćemo se vidjeti. Viđao sam se sa Osimom i kada smo vodili Sarajevo i Željezničar.

Na pitanje koja mu je najdraža trenerska utakmica u karijeri, odgovara:

– Odabrao bih utakmicu Sa Sigmom u Kup UEFA. Sarajevo je gubilo 1:0, bilo je grozno vrijeme, mnogi su napustili utakmicu. U nastavku se desilo čudo, okrenuli smo na 2:1. U produžecima se ništa nije desilo i onda je Sarajevo na penale prošlo.

A Genk?

– Niko nije očekivao da ćemo proći Genk. Halali su nas.

Pokušao je odgovoriti i na pitanje usporedbe između jugoslovenske i Premijer lige BiH….

– Razlika je u kvaliteti, posjeti na stadionima. Ne znam za neke klubove i gdje su igrali kada je postojala jugoslovenska liga. Glupo bi bilo praviti poređenje. Liga je slabija jer je i država mala. Rekao sam jednom prilikom da nije postojala ekipa da ćeš izaći na teren i tu ekipu tog dana pobijediti. Vardar, Rijeka, Željo, Sloboda, Čelik, Velež… Da ne spominjem ovu veliku četvorku.

U jednom momentu na lajvu se pojavio i Emir Obuća, pa je Musemić govorio i o ovom nekadašnjem napadaču Sarajeva.

– Imam tri bajpasa, a jedan mi je od Emira Obuće (smijeh). Surađaivali smo dugo godina uspješno. Postigao je jako puno golova i jako puno bitnih golova. Nije isto dati gol kada vodite 3 ili 4:0. On je postigao puno bitnih golova. Ali, dosta mi je živaca izvukao.

Ko je najbolji igrač kojeg ste trenirali?

– Ne znam da mogu na prvu. Ima ih dosta. Ne možemo gledati samo fudbalski, gledam i karakterne i ljudske osobine. Iz ove generacije sada, Merso Ahmetović je kompletna ličnost. Ima sve osobine. U neko ranije vrijeme Zuka Turković, Buco Osmanhodžić, Veldin Muharemović, Džemo Berberović…

O Želji i Sarajevu…. Jesu li mogli imati više trofeja u BiH?

– Teško je to sada za reći. Bilo bi možda i monotono da Sarajevo i Željo stalno budu prvi. Osvajali su i Zrinjski, Široki, Modriča, Leotar, Borac… Možda sam nekoga i zaboravio. Željo i Sarajevo su po tradiciji najveći klubovi u državi. To nije sporno. U početku lige bilo je i drugih interesa, politike i svega… Ne umanjujem nikome da nije zasluženo bio prvi. Baka je rekao neki dan da su Sarajevo i Željo priviligovani. Ja se sa tim ne slažem. Nije mu izjava utemeljena na činjenicama.

Hoće li Husref opet nekada biti trener Sarajeva?

– Čisto sumnjam. Možda bi bilo i degutnatno. Volim Sarajevo, radio sam i igrao. Možda bih se osjećao neprijatno. Koliko god Sarajevo meni dalo afirmaciju i kao igraču i treneru, meni se neke stvari treći put dešavaju. Kada nekoga više volite, on vas malo manje cijeni.

– Uvijek se može bolje. Niste ni vi sami koji odlučuje o tome. Moglo se i bolje i više. Nekad se dešavalo da smo ispadali od na papiru slabijih protivnika. Ljudi zaboravaju da je većina zemalja napredovala. Luksemburg je bio autsajder, a sada je napredovao. Ni predstavnici sa Malte nisu kao što su nekada bili.