Reprezentacija Grčke vezana je za istorijske dane našeg fudbala u prošlom vijeku. S Grčkom je fudbalska reprezentacija BiH igrala prvu prvenstvenu utakmicu u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo “Francuska 1998”. U Kalamati na poluotoku Peloponez prvog septembra 1996. godine izgubili smo rezultatom 0:3.
`S obzirom na sva vremena vezana za našu zemlju u to vrijeme, primarni cilj gostovanja u Kalamati bio nam je da se prvi put na jednom od svjetskih stadiona intonira himna BiH i to je bila naša velika pobjeda i pored poraza od 0:3. Stvarali smo tada reprezentaciju. Za naš nacionalni tim nastupili su igrači na zalascima karijera, koji su bili poznati u evropskom fudbalu, jer smo htjeli da se za našu zemlju čuje po fudbalskim zvijezdama, a ne po užasnim scenama iz rata i slika svirepog granatiranja naših gradova i nedužnih civila u njima, a koje su od 1992. do 1995. godine obišle cijeli svijet. Utakmicu u Grčkoj smo solidno odigrali i poraz je bio previsok u odnosu na igru koju smo prikazali na terenu`, rekao je u prošlosti`Nezavisne Fuad Muzurović, tadašnji selektor BiH.
Gledajući na sami rezultat koji je za svaki zaborav, brojni od njih, koji su obukli dres reprezentacije BiH u prvoj kvalifikacionoj utakmici i tako udarili temelje reprezentacije koju i danas gledamo, vjerovatno nikada neće zaboraviti Kalamatu. Tog 1. septembra sada već daleke 1996. godine je sve počelo. Počeo je film kroz koji je u protekle 24 godine prošlo mnoštvo glumaca. Neki su danas režiseri, ali će Kalamatu pamtiti kao svoj početak.
Naša fudbalska istorija, igrom slučaja, i u 1997. godini vezana je upravo za Grke jer smo prvi put kvalifikacionu utakmicu kod kuće igrali upravo s njima. Desilo se to 2. aprila 1997. godine na `Koševu` pred 33.000 naših fanatičnih navijača, a izgubili smo 0:1, iako smo cijelim tokom meča imali mnogo šansi i nadigrali smo protivnika u svim elementima fudbalske igre, a u susretu koji je održan i pored proloma oblaka koji se tog proljetnog dana sručio na Sarajevo.
`Zahvaljujući FS Italije, otvorila su nam se vrata igranja utakmica kod kuće, ali i prijema N/FS BiH u FIFA i UEFA. Naši prijatelji Italijani su puno učinili za fudbal u BiH i zbog toga im još jednom neizmjerno hvala za sve. I istorijski susret koji smo odigrali s Grcima u Sarajevu izgubili smo nepravedno. Poslije bezbroj neiskorištenih prilika, nesretno smo primili gol iz slobodnog udarca, a ni danas ne mogu, a da ne kažem da nam sudija nije dosudio dva očigledna jedanaesterca. S te utakmice posebno će mi ostati u sjećanju prodor, a potom i centaršut Salihamidžića u zadnjoj minuti meča, kada je Kodro najviše skočio i šutirao glavom, a lopta otišla tik iznad prečke, pa smo poraženi. Ovaj poraz mi je najteže pao u cijeloj karijeri kako igračkoj, tako i trenerskoj, jer je naša publika bila sjajna i žao mi je što su onako pokisli, a mi smo izgubili. I bod bi tada obradovao od rata napaćenu naciju`, istakao je Muzurović.
Prisjetio se i detalja iz svlačionice pred prvu kvalifikacionu utakmicu koju je BiH odigrala u svojoj zemlji, te riječi kojima se obratio našim tadašnjim internacionalcima uoči susret s Grcima.
`Rekao sam igračima: ‘Niko vam ne može spočitati što niste bili u BiH u najtežim danima rata i niste ginuli, to je splet okolnosti i naših životnih sudbina. Međutim, ono što hoću od vas je da svi ginite na terenu'`, kazao je Muzurović, dodavši:
`Posebno sam se obratio rahmetli Suvadu Katani i rekao mu: ‘Najbolji su odbrambeni igrač prvenstva Belgije. Brani boje svoje zemlje, kao što braniš prilaz golu Anderlehta.’ I, bio je Katana uvijek igračina i ljudina, te je njegov rani odlazak na drugi svijet jedan od najvećih gubitaka za naš fudbal uopšte.`
Nezavisne.com
