Ljubav koju generacije navijača Veleža gaje prema klubu, nije obična. U njoj ima domoljublja, zanosa, gordosti, ima ponosa, prkosa, ali nema laži. I danas kada je sve sumornije i nepoštenije, ljubav prema poetama fudbalske lopte s Neretve je sveljudska. Rekoše, Velež je cijeli grad. Bez Veleža, njegovih zvijezda i legendi, Mostar bi bio čemergrad, oni su simbol njegove postojanosti i tradicije.
Himna kluba je pjesma koja slavi život, pjesma kojoj se uvijek vraćamo kao nekoj vrsti sjaja bez prolaženja. Ta će pjesma sačuvati ime Veleža i njegovih perjanica koja su u historiji Mostara i bh. fudbala i uopšte sporta – uzor i nadahnuće.
Spomenuti samo atomski Velež iz zlatnih sedamdesetih, na čelu sa Sulom Repcom. Sulom – boemom, stvorio je unikatni BMW (Bajević-Marić-Vladić), titule gubio na gol razliku, došao do četvrtfinala KUPA UEFA (nesretno ispadanje u 90. minuti od Tventea, kasnije finaliste).
Cijela “Juga“ je voljela “Rođene“
Ipak, za mnoge navijače “Rođenih“ u srcu su ostale i nezaboravne generacije iz čuvenih osamdesetih. Osvojena su dva Kupa Jugoslavije, Omladinski Kup, Balkanski Kup, te jesenja titula 1987. a na kraju prvenstva i vicešampionska. Također, u jakoj konkurenciji “velike četvorke“ upisana su i dva treća mjesta. Igrala se Evropa, izbacivali su se renomirani klubovi.
Jednostavno zbog stila igre i uvijek za gol više, cijela “Juga“ je voljela “Rođene“. Velež je bio najomiljeniji prvoligaš, svuda dobrodošao. Šarmirali su svojom lepršavom igrom, pobjeđivali i ismijavali rivale samo na terenu, dok je za titule trebalo “raditi” i sa strane.
Može se pouzdano provjeriti da su klinci tih godina dobijali ime u Veležovu čast. Za život cijeli dobijali ime kako samo može u Mostaru, a da ima neko posebno značenje, kultno ime – “Rođeni “.
Kako su sedamdesete imale BMW, i osamdesete su imale svoj napadački trolist asova, JU-KA-TU (Jurić-Kajtaz-Tuce). Veležovi navijači nikad nisu prežalili što ova generacija nije postala prvak Jugoslavije, a titulu joj je “oteta“ 1987. u posljednjem kolu u Tuzli. Nakon vodstva Veleža, sudija je izmislio dva penala, čime je Sloboda ostala u ligi, a Partizan postao prvak. Ipak ova generacija je utjehu našla u osvojenom Kup-u iz 1986. pobijedivši u Beogradu zagrebački Dinamo sa 3:1.
I u evropskim takmičenjima su imali dosta epskih utakmica i podviga, gdje su u Kupu kupova dva puta stizali do osmine finala, a pamte se pobjede nad Levskim 4:3 i Vašašom 3:2. U KUPU UEFA se pamte trijumfi nad Sionom 5:0, Apoelom 5:2 , Hartsom 2:1, Borusijom Dortmund 2:1…
Da bi čas bio potpun iz bogate riznice uspjeha “Šarmera sa Neretve“ pomenut ćemo samo jedan detalj, a on je nedostižan za sve fudbalske timove u BiH. Mostarski Velež je 1989. na UEFA rang listi najboljih klubova Evrope bio plasiran na 43 poziciji. To je najdalji domet nekog bh. kluba svih vremena po rangu UEFA-e . Veležu su u leđa gledali giganti poput Evertona (rang 100), Olimpik Marseja (115), Napolija (125), Borusije Dortmund (158), Aston Vile (200)…
Pobjeda nad slavnom Borusijom Dortmund od 2:1 se desila prije 32 godine, na današnji dan – 4. novembra 1987. u nezaboravnoj atmosferi na stadionu Pod Bijelim brijegom u okviru drugog kola KUPA UEFA. Prethodno su isti protivnici igrali na čuvenom Westfalenu, gdje je Borussija pobijedila 2:0.
Sa krila Kajtaz i Tuce lome Nijemce
Revanš su “Žuto-crni” dočekali u strahu od “Rođenih“, jer su skauti Borusije posmatrali Velež u meču sa Crvenom zvezdom, koja je doživjela katastrofu izgubivši 5:0. Po dva gola su dali Draženko Prskalo i Predrag Jurić, te jedan Semir Tuce.
Za revanš sa Nijemcima, Mostarci su bili ubijeđeni da je prednost dostižna. Tih godina za goste iz Dormunda su igrali vrhunski majstori poput – Helmera, Dikela, Luša, Mila, Simesa, Kutovskog…dok sastav “Rođenih“ koji je rasturio Zvezdu su znale i ptice na grani. Petranović na golu, bekovi Hadžiabdić i Šišić, korektor Prskalo, stoperi Đurasović i Barbarić, krila Kajtaz i Tuce, veza Kalajdžić i Gudelj, te u špicu Jurić. Sa klupe dobro uigrani orkestar je predvodio legendarni Enver Marić. Šta tek reći za klupu, gdje su sjedili Kodro, Karabeg, Jedvaj, Repak…
I krenulo je uraganskim napadima na gol De Bera, pred punim Bijelim brijegom.
Sa krila Kajtaz i Tuce lome Nijemce, milion šansi, Gudelj pogađa stativu, Tuce promašuje penal, desetak kornera. No, tek u drugom poluvremenu ulaskom mladog Kodre crveni su krunisali premoć za 1:0. No, do kraja je Mill izjednačio rezultat, a Jurić samo ovjerio pirovu pobjedu od 2:1. Na kraju meča i pored ispadanja, crveni hor sa tribina Bijelog brijega je u ostrvskom stilu pozdravio svoje ljubimce za pruženi spektakl.
Bila su to slavna vremena, čuvenog i romantičnog Veleža.
(Mirsad Starčević/Sportske.ba)