Fudbalska reprezentacija BiH bi u budućnosti mogla dobiti još jedno pojačanje iz Švedske. Nakon što su se skoro za ‘Zmajeve’ opredjelili Anel Ahmedhodžić i Dennis Hadžikadunić, na radaru se također nalazi i Adi Nalić koji postaje sve važnija karika u Malmö FF.
Javnost u Švedskoj na račun ovog 23-godišnjeg fudbalera sipa samo hvalospjeve. Ističu kako se radi o igraču koji se pored tehničkih vještina izdvaja i trkom, što mu daje neobičan stil, a po utakmici u prosjeku pretrči 12.5 kilometara. Po tom segmentu je u evropskom vrhu. Uz sve to je ‘kreativac’ sa velikim liderskim osobinama.
Nastavio je Adi porodičnu tradiciju. Njegov djed je Mesud Nalić, čuveni krilni fudbaler i legenda Slobode, a vrlo dobru karijeru je imao i njegov otac Zlatan. Kasnije trener nekoliko premijerligaških klubova.
Na početku čestitali smo Naliću na svemu što je pokazao minule godine.
“Hvala puno. Mislim da sam zajedno sa porodicom uvijek donosio odluke koje su bile dobre za moj razvoj. Prioritizirali smo uvijek klubove gdje bi trebao imati punu minutažu i gdje bi mogao biti lider u timu i u tome smo uspjeli. Sada Imam četiri odlične sezone iza sebe igre u finalima Kupa Švedske i igre u Ligi šampiona i Evropskoj ligi gdje sam asistirao i pogađao. U decembru sam napunio 23 godine i iako sam mlad tretiram se vrlo iskusnim igračem”, rekao je mlađi Nalić za Sportske.ba.
Kakve su ambicije glede ove sezone?
“Imao sam dobru godinu, ali uvijek želim bolju. Prvo želim da me zdravlje posluži i želio bih sa klubom osvojiti sve što se može u ovoj godini. Na ličnom planu želim uvijek raditi na usavršavanju svoje igre i naravno pokušati da se nametnem najvećim evropskim klubovima. Zaigrati reprezentativni fudbal također je jedan od ciljeva.”
Bilo je dosta natpisa da biste mogli pojačati neki od evropskih klubova.
“Nakon dvomeča sa Wolfsburgom u Evropskoj ligi bilo je interesovanja. Nije tajna, pisalo se dosta da su u klub stigla interesovanja iz Bundeslige, zatim od strane Seville, PSV-a, Bordeauxa i još nekih klubova. U tom trenutku Malmo je bio u evropskim takmičenjima, zato su bili pri stavu da nisam na prodaju.”
Mnogi koji vas prate i bolje poznaju smatraju da biste trebali debitovati za reprezentaciju BiH.
“Drago mi je ako su pratili moje igre i drago mi je ako su mišljenja da imam potreban kvalitet i da bi trebao igrati za reprezentaciju. Igram posebnu poziciju – desetku. Tu poziciju najčešće igraju najbolji igrači u svojim klubovima i reprezentacijama i složit ćete se da nije lako te igrače pomjeriti iz tima zbog statusa, bez obzira u kakvoj formi igraju. Siguran sam da ću ubrzo igrati reprezentativni fudbal u nekoj od država za koje ispunjavam uslove za konkurišem.”
Vaši prijatelji Dennis Hadžikadunić i Anel Ahmedhodžić su ostavili dobar dojam. Jesu li vam pričali o svojim impresijama, iako su došli u “najgore” vrijeme?
“Često razgovaramo, naravno, i na tu temu. Uvijek ima pozitivnih i negativnih iskustava svugdje.”
Koliko ste vi stigli pratiti igre BiH?
“Dok sam bio dijete to je bio doživljaj. Pratio sam reprezentaciju na TV-u u dresu sa šalom i svom opremom na meni. I posljednjih godina sam također pratio sve nastupe reprezentacije BiH. I zbog fudbala i naravno zbog tate, jer je to bila rijetka prilika da ga vidim makar to bilo na TV. Falio mi je puno dok je radio u Bosni.”
Gdje bi Malmo bio da se takmiči u jačim evropskim ligama?
“Teško je uspoređivati lige, ali sam siguran da bi Malmo igrao značajnu ulogu i da se takmiči u nekim drugim zemljama i da bi bio tim koji zaslužuje respekt. Prvenstveno mislim na Nizozemsku, Francusku, Italiju i Njemačku zbog timske discipline. Malmo je odličan tim sastavljen od mnogo reprezentativaca.”
Nosite časno prezime, nastavljate fudbalsku lozu Nalića. Koliko vam je to prednost, a možda i “teret” jer stariji ljubitelji fudbala sjećaju se vašeg djeda Mesuda kao vrsnog igrača u jugoslovenskoj ligi. Tu je i otac Zlatan kojem je rat zaustavio karijeru.
“Jedan od najvećih ali i najdražih tereta koje vrlo rado nosim je prezime. Teret, odgovornost ali i neopisiv ponos. U mnogim drugim zanimanjima je prednost imati dugu familijarnu tradiciju u poslu kojim se baviš. Mislim da to nije u slučaj fudbalu. Duži je period da nekoga uvjeriš da zaista vrijediš i da nisi politički na terenu. Ali ako se izboris sa tim uvjerenjem onda postaješ publici jos draži. Sve što znam u fudbalu dugujem ocu dok mi je djed bio kosmička energija i tužan sam poslije svake utakmice zato što djed ne može vidjeti moje igre i radovati se našim uspjesima.”
I brat Sandro je također fudbaler.
“Sandro je drugačiji tip igrača. On je mirniji i kao ličnost. Sandro je u mnogim segmentima bolji fudbaler od mene. Ja to možda samo drugačije donosim. Jedna od najbitnijih osoba u mom životu je ustvari Sandro. Iako imam svoj stan, ipak svako poslijepodne sam kod brata da odmorim i da večeramo zajedno. Tamo imam svoj mir i sigurnost. Roditelji žive 120 kilometara od Malmoa.
Dakle, samo mama je navijač.
“Mama ima jako značajnu ulogu u našoj porodici. Žena koja zbog našeg fudbala nikada ne spava. Inače, mama je reprezentativka bivše Jugoslavije u rukometu ima nevjerovatnu mentalnu snagu i hrani nas svojom pozitivnom energijom.”
Sloboda ili Tuzla City?
“Samo Sloboda.”
Koji klub u Evropi igra najljepši fudbal?
“Nisam neko ko prati svaku utakmicu i sve klubove u Evropi. Često imam ljubav prema klubovima zbog nekog igrača. Zidane, Zola, Batistuta, Rui Costa, Ronaldo, jedan i drugi, Ronaldinho i naravno velikim slovima ZLATAN. To su igrači zbog kojih sam pratio klubove u kojima su igrali.”
Kako biste opisali Zlatana Ibrahimovića?
“Većina možda ima fokus na njegovo majstorstvo, ali ja ga ipak izdvajam zbog liderstva.”
