Posljednjih dana 2019. godine dva su događaja u našem nogometu izazvala različite reakcije. Imenovanje Duškana Bajevića za selektora A reprezentacije BiH probudilo je javno mnijenje, reakcije su bile lijepe, nadasve ugodne. Za negativnu reakciju unutar Saveza ”pobrinuo” se Vinko Marinović, ostavkom na mjesto selektora mlade reprezentacije BiH.
Trener od koga su se očekivala velika djela, miljenik Saveza, gospodin s manirima, dosljedan u odlukama, suptilan u ophođenju, vremenom je postao glavni favorit i za najveću funkciju. No, ostavkom je iznenadio sve koji su u njemu vidjeli trenera koji bi jednog dana mogao preuzeti i A tim, kao prvi od stručnjakaiz naše, bosanskohercegovačke trenerske škole.
Nikić, Tulić, Jagodić…
Marinović je, po sopstvenom priznanju, odlučio da se ”vrati klupskom nogometu”. Za njegovo poimanje stvari, ponuda iz reda onih koje se ne odbijaju stigla je iz redova ne bilo kojeg kluba, već aktuelnog šampiona i lidera prvenstva, Sarajeva. Potpisom ugovora s bordo klubom, ostavio je praznu klupu mladog tima, koja ”iz čista mira” postaje jedna od najpoželjnijih u bh. trenerskom esnafu.
S obzirom na specifičnost političkih i svakih drugih odnosa u državi, gdje se sve dijeli na troje, pa i u sportu, mjesto selektora U-21 tima proteklih godina pripadalo je trenerima koji su dolazili iz bh. entiteta Republika Srpska. Iako ne postoji nijedan papir s odlukom, godinama unazad je (prećutno) NS/FS BIH je birao trenere s prefiksom ”srpski” ispred imena i prezimena.
Proteklih godina kroz predsoblje do A tima, prošli su Nikola Nikić, Branimir Tulić, Vlado Jagodić, Darko Nestorović, napose Vinko Marinović. Ko se još sjeća Ibrahima Zukanovića koji je vodio sjajnu generaciju igrača koje su minute dijelile od Evropskog prvenstva. Tog 10. oktobra 2006. godine, mladi Zmajevi su poveli nakon projektila Sejada Salihovića, a onda nesretno primili gol u finišu utakmice sa Češkom na Koševu, i ostali bez Eura.
Iz te su generacije u A tim prekomandovani koju Džeko, Ibišević, Salihović, Ibričić, Pandža, Čović, kasnije i Vršajević.
Zukanoviću ”presudio” Jelić
Godinu Zukanović je bio posljednji iz reda bošnjačkih trenera koji su vodili U-21 tim. Brzo je napustio funkciju. Pokojni Milan Jelić moćni predsjednik Saveza koji je postao i predsjednik RS-a, nije mu oprostio izostavljanje sina Petra iz prvog tima u utakmici sa Norveškom, zbog čega se nije ni odazvao na poziv za meč sa Češkom.
Milan Jelić je ustoličio Nikolu Nikića na Zukanovićevo mjesto čime je počela era trenera iz manjeg bh. entiteta u mladoj reprezentaciji.
Nijedan od njih – dok nije došao Marinović – nije ostavio trag kao selektor. Reprezentacija nije u kontinuitetu izbacivala igrače za A tim, a rezultati su bili nikakvi. Griješiti je ljudski, a prebaciti krivicu na drugog, to je već strateški. Niko od Marinovićevih prethodnika nije pozvan na odgovornost prije svega od svoje ”baze”. I dalje se po svaku pitanju išlo u potragu za trenerima iz samo jednog dijela BiH, mada se pokazalo da nisu bili dorasli izazovu. Nije se postavljalo pitanje, zašto je to mjesto ”rezervisano” (isključivo) za trenere iz bh. entiteta Republika Srpska.
Zašto se ova evidentno loša praksa ne bi promijenila? Zašto se ne bi o mladoj selekciji brinuli treneri iz druga dva naroda, a ne samo srpskog? Naravno, nema garancije da će treneri iz Federacije BiH biti uspješniji, ali vrijedi pokušati.
Kandidati za mjesto selektora moraju imati trenerski kvalitet, stručnost, kompetentnost. Aktivno znanje stranih jezika bi se trebalo podrazumjevati, kao i posjedovanje profi licence, te odnos prema medijima koji su u cijeloj priči vrlo važni.
Vidjećemo kako će se Savez voditi, prema kojim kriterijima, da li će prevagnuti kvalitet, ili će biti važniji nacionalni ključ.
(Sportske.ba)
