Novak Đoković, Amel Tuka, Zlatan Ibrahimović, Miralem Pjanić, Edin Džeko i drugi danas vrhunski sportisti, kao djeca imali su težak put. Sanjali i ostvarili svoje sportske želje. I oni su maštali da imaju igralište, stazu, stadion, na kojem bi danonoćno igrali, trčali, trenirali…

U eri informatičke tehnologije sve je manje djece na igralištima. Kompjuteri, laptopi, ajfoni zamjenili su lopte, sprinterice, rekete…

Ipak, ima svijetlih primjera, klubova i škola, koji odvlače djecu od ranih pošasti i poroka.

“Gem” jedna je od tih. Teniski klub u vlasništvu Aljoše Delića stvara nove asove. Jedanaestogodišnji Amir Škrijelj je veliki teniski potencijal. Sudjelovao je na desetak domaćih i internacionalnih turnira. Nastupa i za reprezentaciju. Redovito je bio na postolju, a u njegovoj kolekciji je nekoliko zlatnih medalja.

I Amirov stariji brat Bakir (14) je u teniskim vodama. Zbog njega je Amir zavolio reket i lopticu.

Amir i Bakir imaju svoje teniske uzore. Amir je “fan” Nadala, a Bakirov sportski idol je Novak Đoković. Sretni su kad njihovi ljubimci pobjeđuju, a jedan je manje sretan kada igraju međusobno Novak i Rafa.

Danas su super talentirana braća Škrijelj, neprimjetni, ali za koju godinu možda će se njima u čast dizati državna zastava, svirati himna… Kao nedavno Amelu Tuki. Sada im treba pomoći, kako primjer Amela Tuke ne bi bio “incident” već pravilo. Kao što je slučaj u susjednim državama. Jedna KM uložena u talente stostruko se vraća državi. Oni trebaju sad pomoć nadležnih kako bi se za koju godinu ministri, političari ponosili, da su baš oni podržavali sportske dragulje kakvi su danas nadareni Amir i Bakir Škrijelj. Mnogi drugi u ostalim sportovima.

(Sportske.ba)