Naša domaja, zahvaljujući ogromnim naporima vlasti, uskoro će postati najveći hokej-klub u svijetu! Zbog države organizovane po običajima mafije, dakle u kojoj su korupcija i organizovani kriminal način funkcioniranja, mladi ljudi nemaju načina da poštenim radom zarađuju za život, jer nema radnih mjesta, masovno sele put zapada. U Bosni i cijeloj Hercegovini ostaju penzioneri i penzionerke – sa štapovima!
Ali, put pod noge daju i oni koji imaju radna mjesta i pristojnu zaradu. Odlaze iz bolnica, državnih preduzeća, ne samo zbog novca već i zbog nepravde, zbog opšte nesigurnosti, zbog nedostatka napredovanja, zbog opšteg smrada u društvenoj klimi izazvanog prđenjem i naprđivanjem političara.
Jedan od onih koje vlast tjera da pakuju kofere je i lijepo situirani Mensur Redžić, 36-godišnji vlasnik firme IN vivo dizajn u Živinicama. Taj je mladi čovjek, svršeni gimnazijalac, 2008. godine otišao na rad u Afganistan. Znanje engleskog jezika, kućno vaspitanje i radinost, omogućili su mladom Mensuru napredovanje u službi u američkoj logističkoj firmi, ali i na platnoj listi.
Poslije pet godina Mensur se sa pristojnom ušteđevinom vratio u svoje Živinice. A s obzirom na bankovni konto mogao je vlastiti biznis početi i u nekoj drugoj državi u kojoj ne vlada nikakva mafija. Ipak,odlučio se investirati u svojoj državi. Započeo je iznajmljivanjem propalih benzijskih pumpi. Nakon četvrte, započeo je izgradnju i vlastite pumpe. Prije stotinu dana, otvorio je petu pumpu koju je u stečajnom postupku kupio na javnom natječaju. E, sad, nastaju belaji za Mensura.
Naime, po zaključku kolegija gradonačelnika Živinica, Samira Kamenjakovića, općinski su inspektori započeli izvoditi mak na konac! Tražili su papire koje imaju i sami u opštinskim službana, lagali za neke da nemaju, davali zaključke i rješenja, koje su dokumentovano pobijali Mensur i nadležni kantonalni organi, da bi na kraju omladinskim snagama, inspektorskim snagama, pumpa bila bespravno zapečaćena, a time je prestalo da radi 15 uposlenika na njoj i pomoćnim objektima, kafiću i mini-marketu.
Poslije sto dana šikaniranja, Mensurova pumpa će biti otpečaćena. Uz to, kantonalnom ministarstvu policije, njenom kriminalnom sektoru, podnio je krivičnu prijavu protiv glavnog općinskog inspektora zbog zloupotrebe položaja i ovlasti i nepoštivanje odluka viših organa vlasti. Mensur je bio već odlučio da sve rasproda i da, zajedno sa suprugom i dvoje djece, odseli u Austriju. To što nije spakovao kofere, zasluga je njegovih roditelja i prijatelja koji su ga uvjeravali da se općinski veliki i mali miševi mogu pobijediti.
Ova mučna priča o iživljavanju vlasti nad svojim građaninom, onim koji svojim radom toj vlasti obezbjeđuje velike plaće i život u debeloj hladovini, priča o tužbi, policiji i sudu, završiće bez ikakvih posljedica za inspetektora. To je način funkcioniranja vlasti! Međutim, duboko je korijenje! Priči nije kraj.
Građanin Mensur na svojim pumpama benzin i naftu, te druge njene derivate prodaje po 10 posto manjim cijenama od drugih distributera. Tako, primjerice radi, litar evro-dizela na pumpama IN Vivo dizajn je 1,96 maraka što je trenutno 13 posto manja cijena od onih na drugim pumpama. U tom naftnom grmu leži Mensur! Zadatak je, sudim po naivnoj mašti, jeste ujednačiti cijene nafte na pumpama. To znači da se svedu na Mensurovu cijenu. O tome su naftaši jednom razgovarali sa Mensurom i on nije pristao da diže cijenu. Nije pristao na pljačku narodnih masa. Koliku?
Prošle godine naša je država uvezla oko 970.000 tona nafte, dok je domaća proizvodnja iznosila 80.000 tona, što je ukupno 1.050.000 tona. Ako bi se cijene smanjile na Mensurove, onda bi naftaški lobi ostao uskraćen za 10 posto prihoda. Koliko je to milijardi pljačke, izračunajte sami.
Sad mi se čini da znam otkud toliki pritisak na IN vivo dizajn. Pa tamo prosječan šleper ima rezervoar nafte jeftiniji za 100 maraka!
(Piše: Ekrem AVDIĆ)